Tik tak tik tak...Kome kuca biološki sat?

U petak sam bila vani (čitaj, mirno piće s curama – jer gdje osoba od 28 godina može izaći, a da ne bude okružena duplo mlađim klincima kojima je sve vrh, znači vrh? Ok, možda pretjerujem. Stara sam i za mirna sam druženja). Nas 4 babe našle se na pivi. Nije baš ženstveno, ali je pasalo. Nekad ti dođe da popiješ pivo.

Dvije u vezi, jedna udana a jedna single. Sve smo kao kul, moderne ženske. Složile smo se da ni jednoj na pragu tridesetih ne otkucava biološki sat. Koji sat? (tik tak tik tak) Lajfstajl običnih smrtnica s djecom nas ne zanima… a ipak, većinska tema večeri bili su klinci, svadbe, zaruke, veze. Hm, čini se da ipak ne odskačemo? Je li moguće da smo zapravo normalne žene? Jel moguće da hoćemo ono što zapravo nećemo? Da smo na sudu, protiv nas bi se predočili sljedeći dokazi:

Dokaz 1: Udaja me ne zanima, ali ipak eto… kao, raspitujem se jer je jedna od nas organizatorica vjenčanja koliko bi me došlo skromno, ali kul vjenčanje. Kuiš ono, neću ja crkvu. Hoću ja romantiku… na otvorenom (ne radiju, prirodi)… gledamo se u oči i to romantiku. Al, kao ne zanima me to. Pitam samo. Nakon što saznam koliko zapravo košta romantika, odlučim da su svadba i udaja za mene ipak prekonvencionalni. (Tik tak tik tak ).

Dokaz 2: Jedna od nas je u vezi 2.5 godine… i ono, sve je super, sve je kul. On je taj. Nikad nije osjetila da je to to do sad. I moderni su oni, i ne drže do etiketa… ALI. On ne spominje nikakve zaruke, ma ni stanovanje a uređuje si stan. Što da radi? Da da hint… Da ga pita? Kupila je već neke sitnice za stan, nije odbio! Mislim, kao…nije bitno ali kad će više predložit neki sljedeći korak??? (Tik tak tik tak )

Dokaz 3: Udana među nama govori kako joj idu na živce ta pitanja kad će više djeca? Nije ona za to. Putuje svijetom, toliko još destinacija je ostalo neistraženo. Uostalom… idu joj na živce. Ok, ajd ne idu joj na živce. Ima djecu od frendica… i ok je igrati se s njima 2 sata i vratiti ih mami. Uostalom, pa vidi da su bile lude kad su rodile. Neko vrijeme nisu bile svoje. (šokantno, zar ne? ) Ipak, ima planove. Zna i kako će ih odgajati… Neće raditi greške modernih roditelja. Ovi što klince ne doživljavaju, puštaju im da gledaju tv po cijele dane… nasilne crtiće. Ona će to izvesti starinski… Morat će ići van, igrati se. Ma nije problem da tu i tamo dobiju i plisku. Tako se djeca odgajaju. I… možda će ih imati kad i njeno društvo. Čisto da ne bude sad iznimka… iako, neke već imaju klince. Mislim, ali nije da je razmišljala o tome… Ali mogla bi i posvojiti, tu se ubacujem i ja. Jer i ja ću posvojit. (Tik tak tik tak).

Dokaz 4: Da je netko slušao redoslijed naših teme… djeca, udaja, klinci, zaruke… čuo bi samo tik tak tik tik… U jednom trenu tako sam glasno čula kucanje da sam morala popiti još jednu pivu.

Čini se da ipak nismo toliko ‘moderne’. Ne daj bože da ikoja od nas naglas kaže da zapravo želi sasvim normalne stvari. Jer normalno više nije IN. Možda na idućoj cugi :) A možda poželimo normalne stvari kad romantika više ne bude tako skupa, život u dvoje ne bude tako kompliciran a klince ne bude tako teško i rizično odgajati u našoj zemlji.  Dok to ne riješimo, sat neka kuca tiho. Ko digitalni – možeš ga malo i uštimati. Digitalni biološki sat!

(Tik tak tik tak)

Prisežem!

Prisežem da ovaj tekst neće biti predugačak! :) Gledala sam jučer prisegu prve hrvatske predsjednice. Bila je lijepa u plavom.

Iskreno, moram priznati nisam gledala sve... prebacila sam na 'Zgodnu ženu' jer je bio ciklus ljubavnih filmova za Valentinovo. Tko ima kabelsku mogao je uhvatiti čak 3 filma s Julkom Roberts, sve romantične komedije. Nju uvijek netko spasi na kraju. Dođe princ i izvuče je iz svih nevolja koje joj se događaju kroz film. U dva filma bio je to Richard Gere. 

No, vratimo na se na predsjednicu i lentu. Od predsjednice imamo mrvicu drugačija očekivanja... očekujemo da ona spasi nas ili bar pripomogne spasu. Richarda Gerea nema za nju. U ovom slučaju, on je doma i čuva djecu. Malo karikiram ali za promjenu nije bilo loše vidjeti prisegu žene. Lentu je primila žena koja nije poželjela mir u svijetu, nego bolje za svoju zemlju.

Za sad mi je to dovoljno. Ostalo ćemo tek vidjeti... Hrvatska čeka. 

Razmišljala sam malo o tim lentama, prisegama... koliko puta su oči uprte u nas dok prisežemo? Dok nešto obećajemo. Koliko puta to zaista mislimo? Recimo da u prosječnom životu ima par prisega... ajmo redom: 

1. Ako si vjernik prisežeš par puta na primanju raznih sakramenata. Većinom se odričeš Sotone. Što i nije tako teško. Nitko ne želi Sotonu. Osim ako si tinejdžer i zapadneš u krizu identiteta i neki kult.

2. Kad diplomiraš – prisežeš da ćeš ponosno promovirati svoju struku, i biti predstavnik akademskog puka.... itd. Ne sjećam se točno kako idu riječi te prisege, ali znam da je bilo dosta svečano. 3 muškarca u haljini, uplakani roditelji... i mi koji kročimo po diplomu misleći da će nam donijeti bolje sutra.

3. Ako zapneš na sudu kao svjedok – i tad se priseže zar ne? Da ćeš govoriti istinu i da nećeš lagati. Ovo nagađam, vidjela sam to 100 puta na TV-u.

4. Ako pobijediš na izboru za Miss, preuzmeš lentu i prisegneš da se nećeš udebljati više od 3 kile godinu dana koliko predstavljaš svoju zemlju. To isto nagađam, nisam se nikada natjecala za Miss. Ali često sam držala govor u ogledalu. Bože... šta bih svašta obećavala.

5. Kad se ženiš ili udaješ. I tad prisežeš... prisežeš da ćeš voljeti i poštivati osobu koja stoji pred tobom. Da ćeš biti uz nju ili njega do kraja života, da je nećeš varati i da ćeš je voljeti čak i kad bude izgužvana i sijeda. I ako ne spadaš u statistiku raspadanja svakog 3. braka... prisežeš da ćeš živjeti kompromis kako bi sve to trajalo duže i sretnije.

6. Kad dobiješ dijete – vjerujem da prisegneš sam sebi da ćeš ga voljeti, paziti i maziti do kraja života. Prisežeš da nećeš ponavljati greške svojih roditelja, i da nikad nećeš biti kao svoja majka. Da ćeš sve stvari napraviti drugačije... prisežeš da ćeš ti to puno mudrije napraviti. Prisežeš sebi... ne znam, i ovu prisegu pretpostavljam. Nemam djecu još, ali pretpostavljam da će prisega tako nekako zvučati. Iako u dubini znam da mom budućem klincu neće faliti baš ništa da ja budem baš kao moja mama.

7. Prisežeš... ako postaneš predsjednica! Ili saborska zastupnica. Uz sve riječi koje idu uz to, pustiš i suzu jer je to ženski. I jer trebaš pustit suzu, za boga miloga postala si predsjednica jedne zemlje! Ako si muškarac, nećeš pustiti suzu jer to bi značilo da si mekušac. Pustiš neka plače tvoja žena. Prva dama. To je prednost kad si žena. Možeš sve što hoćeš... sredit se, zaplakat, zapjevat... i prisegnut za predsjednicu.

Ponestalo mi je prisega. Vrijeme je da ispunim ono što sam prisegnula na početku teksta. Da ovaj tekst neće biti predug. Za što god da prisežete... mislim da je prije svega bitno biti iskren prema sebi. Pa ćete valjda onda biti iskreni i prema drugima...inače nema smisla. 

Živjeli!

Kakve veze imaju ljubav i poledica?

Ovih dana Zagreb je zaleđen i nije loše imati nekoga tko će te primiti za ruku ako na vrijeme ne vidiš zaleđenu lokvu na cesti. Dođe dobro i u Splitu ljeti... ljetos sam se tako poskliznula i udarila bi sigurno u stepenicu glavom na izlazu iz Dioklecijanove palače da me netko nije uhvatio. I uhvatio me netko, bila je to malo jača Nijemica. Moj dragi je gledao uokolo, bio je impresioniran time što unutar palače postoji moderan WC.

No, vratimo se na zagrebačku poledicu i pustimo zasada skliske dalmatinske ulice. U subotu sam tako na skliskom zagrebačkom asfaltu vidjela stariji par... cca 75-80 oboje. Idu oni tako sporo – i drže se za ruke. Pričaju, gledaju se, zajedno održavaju ravnotežu... i bezubi osmjeh te bake koji sam vidjela bio je nešto najljepše što sam vidjela ovaj mjesec. Pomislih da bi tako trebale izgledati sve Valentinovske reklame. Može li ljubav biti igdje vidljivija nego u ovom slučaju?

Kad znaš da nije bitan više ni izgled, ni darovi, ni koliko kila imaš viška, imaš li izrast... zube? Njih dvoje se gledaju ko da su zadnje osobe na ovom svijetu. I čisto sumnjam da će obilježiti Valentinovo, ili da znaju koji uopće dan pada dan zaljubljenih. U njihovim borama pišu godine koje su proveli skupa, u naboranim rukama koje skupa održavaju ravnotežu urezano je i dobro i loše koje su proveli skupa.

I onda pogledam sebe, koja ću se namrgodit i uvredljivo otpuhnut ako na Valentinovo nedajbože ne dobijem neki cvijet, večeru ili sitnicu. Naravno, do sad je već naučio da se to ne smije dogoditi iako uvijek kažem da je to glup običaj i da ga nećemo obilježavati.
Ono što ja sama zaboravljam, a vjerujem i veliki broj nas da nije stvar u jednom danu – stvar je u svakom danu. Kažu, nije proljeće jedna lasta. Tako valjda ni ljubav nije jedna ruža. Ili buket.
Ljubav je kad netko zna kakvu kavu piješ, ljubav je kad ružu dobiješ 27.1. na skroz nebitan dan, ljubav je kad ti netko ostavi tvoju vrstu keksa u miješanim keksima jer zna da druge iz tog mixa ne jedeš. Ljubav je kad pojede tvoj kupus iz sarme jer zna da inače voliš kiseli kupus, ali ne sa sarmom. Ljubav je kad... znaš to. Znaš da sam/sama možeš dopuniti niz. Za svakoga je to nešto drugo. Zašto nam je onda netko stavio taj 14.2. kao praznik ljubavi? Možda upravo zato da nas podsjeti da nije bitan dan... da su sitnice koje ljubav uključuje ono što trebamo raditi i trebamo željeti raditi svaki dan.

Zato žene drage, ako vas vaša bolja polovica ne uhvati ponekad kad se poskliznete (u mom slučaju ne bi ni stigao svaki put), ako baš 14.02. zaboravi da vam treba kupiti neku sitnicu, odvesti na večeru... ne gledajte to kao tragediju. Gledajte opću sliku... gledajte sitnice. Gledajte drži li vas za ruku onda kad ne možete hodati sami, gledajte svaki dan. Ako drugi dani ne štimaju, ako sitnica nema... onda ima razloga za paniku. Ovo ostalo su sve finese... Bitno je voljeti se svaki dan! To se računa!

Samci, ima prednosti taj 14. 2. i za vas... kažu, najveće su šanse da ćete tu večer upoznati nekog novog ako izađete van. Ovi u parovima il su doma, il na 'romantičnim' večerama.... Tako da, to je savršeno vrijeme za lov! Plus, čokolada je na sniženju! :)
Zato bili u vezi ili ne, sretno vam Valentinovo ispred nas :) i što manje padova na poledici.

Što se dogodi s Johnnyjem i Baby poslije Happy Enda?

Ponekad mislim da sam u prošlom životu bila Indijka. Obožavam filmove koji sadrže – ljubav, ples, glazbu i pjevanje. Ne nužno tim redoslijedom a može i sve skupa. Tako sam jučer u moru kanala ponovno naletjela na Prljavi ples. Legendarni Patrick Swayze i Jennifer Imam Novi Nos Grey. Al u fazi kad je ona bila ona – s normalnim nosom. Pamtim taj film otkad znam za sebe. Prvo ga nisam smjela gledati jer je mama smatrala da nije prikladan za djevojčicu od 5 godina. A onda kad sam ga počela gledati – nisam mogla prestati.

Jučer sam ga ponovno pogledala od početka do kraja. Samo... jučer mi kraj baš i nije legao.U glavi mi je ostalo samo: Zbilja, što se dogodi s Johnnyjem i Baby poslije plesnjaka? Jel ostanu skupa pa ih uzdržava njen tata dok ona studira? Putuje li Baby dalje s njim svijetom od gaže do gaže u prikolici ili onom crnom autu u kojem je razbio prozor jer je zaboravio ključeve unutra? Može li Baby postati doktorica i spašavati zemlje trećeg svijeta uz Johnnyja koji fantastično uvrće bokovima i ima lude zamisli kako da napravi super predstavu? Ostavi li je Johnny ipak u kutu?

Kao i sve velike stvari – ostalo je negdje u svemiru. Otvoreno za interpretaciju. Ovaj put me kraj rastužio jer ga prije nikad nisam preispitivala... uvijek imaju happy end i to je to. Sad se brinem za njih. Hoće li opstati? Jel to samo ljetna afera? Kako i od čega žive?

Pjevno-plesni drugi film koji sam gledala neki dan – Into the Woods, igra u kinima, odlična ekipa Meryl Streep, Emily Blunt rasturaju ... (Spoiler alert!!!! ne čitaj dalje ako te zanima ovaj film ili samo preskoči ovaj odjeljak) je ponudio priču poslije priče. Zapravo je dao odgovor – što se dogodi između Pepeljuge i princa jednom kad dođe onaj 'i živjeli su sretno do kraja života'. Ni to mi se nije svidjelo. Zašto? Zato što se ispostavilo na kraju da je princ švaler a Pepeljuga je zaključila da ona zapravo voli kućanske poslove. Tko mi je kriv! Princ ima i ispriku: Oprosti... učili su me da budem šarmantan. Ne i iskren.

Pošteno. Nitko nije specificirao detalje oko princa, ali u glavama svih žena on je nekako savršen. I to je problem – stvara se kriva slika. I onda kad dođe onaj dio poslije sretnog kraja pitaš se što nije u redu jer nitko te nije upozorio na ovo! To nije pisalo u ugovoru! I trošiš novce na Cosmo jer tamo pišu svi odgovori.
Okrivljujem Hollywood za sve ženske zablude vezane uz muškarce. Isto vrijedi i obrnuto. Možda bi bilo bolje da ima više filmova s krajem koji pokazuje što se događa poslije sretnog kraja. Onaj stvarni život – koji može izgledati jednako lijepo čak i kad nema romantike, kad ima samo svakodnevnog života. Ono kad umjesto romantične večere imate ćevape. Naručene.

Da ja pišem ili snimam kraj poslije kraja za Prljavi ples – evo kako bi izgledao od jučer (od jučer kažem, jer možda mi sutra u drugom raspoloženju kraj kakav je u Prljavom plesu bude sasvim u redu) . Baby bi otišla na faks, a Johnny bi otvorio svoju školu plesa. I ostali bi u vezi. Jako bi se jako voljeli na početku, a onda bi shvatili da imaju različite interese i nakon neke 3-4 godine bi shvatili da možda i nisu jedno za drugo. Upoznali bi druge ljude... i možda se čak razišli kao prijatelji. Život bi išao dalje, oboje bi se oženili s nekim drugim... imali kredite, hobije, tajne užitke... i sjetili bi se jedno drugog tu i tamo. Svaki put kad bi vidjeli par na ulici kako pleše... kad bi čuli 'njihovu' pjesmu. Bili bi si lijepa uspomena.

Tako je jučer u mojoj glavi završio Prljavi ples. Na ovaj gore moj način. Možda nije romantičan, možda je nemoguć... al, to je moja glava.

Svi imamo neki film čiji kraj ne možemo preboljeti pa si pišemo ili bar zamišljamo druge krajeve. Bar na platnu, u životu čak stvarno možemo sami režirati svoj kraj.

Tek da počenem o Titanicu... Božemesačuvaj.

Zašto ovaj ponedjeljak i nije tako loš?

Danas je najdepresivniji dan u godini. Tako kažu znanstvenici... Uvijek sam im se divila i čudila. Pogotovo onima koji život posvete nečemu poput istraživanja seksualnog života afričkog slonskog pauka koji izlazi van samo na pomrčini sunca, kad je neparni datum i pari se sam sa sobom. A poslije toga se raznese otrovom koji mu viri iz zadnje dlake na leđima.

No, vratimo se depresiji. Kažu spomenuti da je 3. ponedjeljak u godini najdepresivniji dan ikad. Ne znam kako su došli do tog proračuna, iskreno me ni ne zanima... ali ja u ovom vidim samo pozitivu. Nadam se da ću dio prenijeti i na one kojima to treba. Zašto? Pa ako je ovo najgori dan u godini, znači da do 2016. nećemo imati gori. Ako je po znanstvenicima...

Ipak, ovaj najdepresivniji dan mi izgleda nekako bolje od prošlogodišnjeg. Zašto? Pa evo nekih stvari...

- Tko radi, od 1. ove godine ima plaću veću za cc 100 kn. Mislite da 100 kn ne znači ništa? Pa evo... meni znači. Što mogu s dodatnih 100 kn? Mogu si kupit tekućinu za meke leće koju ionako moram kupovat svaki mjesec. Mogu si platit premiju zdravstvenog osiguranja i još mi ostane 30 kn za neki lak za nokte koje volim i skupljam. Mogu si 10 dana pokriti kruh i mlijeko ako banaliziram. Uglavnom... nije nešto ali bolje nego da je bez njih.

- Jeste pročitali negdje da od 1. idu i neke promjene mirovinskog? Pa naizgled to nam ne znači ništa. Ali, zapravo znači ako pogledate Zakon o radu. Znači jer će možda poslodavci biti naklonjeniji zapošljavanju mladih. Prvo, novost znači da idu olakšice poslodavcima na ugovore na neodređeno za osobe mlađe od 30 godina. Što to znači? To znači ako imaš 28 godina, lakše ćeš dobiti ugovor na neodređeno jer će poslodavac manje plaćati doprinosa za tebe a više će uskočiti država. To znači da ćeš se moći pridružiti većini Hrvata pa si dići kredit i kupit možda vlastiti stan... auto... Promjene u zakonu o radu donose i olakšice za zapošljavanje invalida. Jeste li znali da po novom svaka tvrtka koja ima preko 20 zaposlenih mora zaposliti i jednog invalida? Meni je to pozitivna stvar!

- Gorivo nam vrtoglavo pada.... cijene sve niže i niže! Ako pogledamo cijene prošle godine u ovo vrijeme, pun tank smo plaćali za oko 60-70 kn više. Nije loše zar ne? Još čekam da nas netko uštipne i prekine ovaj san o snižavanju cijena. Isto tako čekam da se snize sve druge cijene... sjećate se kad su cijene goriva rasle? Raslo je i sve drugo jer su se pravdali da moraju. Pošto gorivo raste jel? E, pa jedina negativna stvar kod snižavanja cijena goriva mi je to što ne vidim da se sve drugo snižava. To još čekam.

- Pratimo rukometno svjetsko prvenstvo u Katru. Tog nije bilo prošle godine. Kao ni Snježne kraljice koja je prošle godine preskočena jer nam je bilo toliko loše da ni snijeg nije pao u glavnom gradu. A ove godine? Sve po planu!

- Siječanjska sniženja se zahuktavaju! Jeftiniju odjeću u godini po dućanima nećete naći!

- Kako rekoh, svaki ponedjeljak poslije ovog bit će veseliji :)

- Još uvijek smo na početku godine. Taman sad staju sva ona kajanja koja su nam ostala od prošle i ide se u nove pobjede. Nove stvari koje su zapisane samo za 2015. Na početku smo! Imamo vremena... sve stignemo!

Tu stajem, meni je ovo dovoljno da mi ovaj ponedjeljak bude sasvim dobar. Nadam se da se na listi našlo nešto i za vas... a ako sam to zaboravila staviti, slobodno dodajte u komentarima :)

Iš depresijo, iš!

Predbožićna noćna mora - darovi

Vjerujem da vam je kao i meni 500 puta palo na pamet pitanje oko Božića... otkud darovi? Zašto darovi? Na kraju je jednostavnije odgovoriti: Zašto ne? I krenete putem kojim većina ide. Na kraju dana, svi volimo darove.

Na pitanje otkud oni za Božić – vjerojatno moramo okriviti ona 3 mudraca koja su prije 2014. godina kad su došli u posjet malom Isuseku donijeli zlato, tamjan i mirise. I dobro da jesu, jadnik je rođen u štali. Ali, nije poanta u tome. Poanta dara je kad god ga dajete nekome da to nešto znači. Da je to dokaz da poznajete nekoga, i da ga želite usrećiti nečim za što znate da će mu/njoj puno značiti. Nekad je to obični cvijet, nekad usisavač, a nekad... dijamanti. Ovisi.

Dakako, postoje ljudi kojima nemate pojma što kupiti. I to već stvara tremu u želucu. Razlozi zašto nemate pojma što kupiti su sljedeći:

1. Ili se znate preko 100 godina pa ste im tijekom godina sve već živo ispoklanjali
2. ili imate posla s osobom koja ima sve a vi nemate baš velik budžet
3. ili imate posla s osobom koja nema posebnih životnih radosti osim križaljki (moja majka)
4. ili imate posla s osobama koju malo što može oduševiti
5. ili imate posla s osobom koja nema dušu

U svakom slučaju, splet okolnosti je takav kakav jest. Prokletstvo može biti i ako imate previše prijatelja. Nemojte me krivo shvatiti, volim ja svoje prijatelje i nikad ih ne bi mijenjala... al me u prigodama poput Božića ili siječnja kad je baš slučajno većini mojih najbližih rođendan darivanje financijski uništi.

Ok, kuknjava je gotova. Idemo vidjeti što se može učiniti.

Pitanje broj 1: Što kad imate puno prijatelja ili ljudi kojima u isto vrijeme morate kupiti dar?

Ako se radi o vašem društvu gdje ste svi povezani, predlažem 'božićni domjenak + tombolu'. Tu se fino dogovorite da će svatko od vas 10, 15, 3... kupit po jeda dar! Ne se zna kome ga kupujete, univerzalan je i ne skup. Fino se skupite, podružite, darove označite brojevima i izvlačite. Na kraju večeri super ste se zabavili, niste puno potrošili, dar ste kupili i dar ste dobili. Win – win situacija! Nedostatak ovakvog darivanja je što je stvarno sve rizik... možete dobiti stvarno šugav dar, ali možete i super proći. To ujedno gledajte kao test sreće kakva vas iduća godina očekuje!

Ovaj način itekako preporučujem. Mi na radiju ga prakticiramo, ja sa svojom ekipom... sve skupa je zabavno i lijepo. I što god dobijete – drago vam je. Vjerujte.

Pitanje broj 2: Što kad vam se dogodi da nemate pojma kakav dar kupiti... a bitno vam je da bude dobro i da se osobi svidi? Evo par ideja:

1. Album s mixom slika ili neka memori knjiga (ako ste frendovi, raspekmezit će se... ako je mama vjerojatno od šoka neće doć sebi - provjereno) Niko više ne izrađuje slike pa albumi sa slikama stvarno dobro dođu svima.

2. Srećka ili neka igra na sreću - nikad ne znaš što će strugalica otkriti. Originalno i fora. Dobro, možda ne za mog starog. Od svoje 12. godine ispod bora uz dar dobijem i srećku. Jedne godine sam ostrugala 20 kn.

3. Home made dar - ako imate imalo kulinarskih sposobnosti ukrasna kutija s paprenjacima ludih oblika. Napisana pjesmica koja opisuje vaš odnos, ako imate imalo dara bilo bi fora da je satirična. Ako imate posla s osobom koja nema smisla za humor, onda može biti srcedrapteljna itd....

4. Poklonicima adrenalina - skok iz aviona s instruktorom za dvoje, 800 kn. Na ponudama dana može se naći svako malo. A i ništa ne govori 'Sretan Božić' više od ponude dana koja te nagovara da skočiš s visine od 5000 metara. (isto vrijedi i za cice, sve češće su u ponudi i plastične operacije)

5. Soba! Koji je krađa od Djeda Mraza - zato da osobica kojoj se dariva dar ima nešto božićno tijekom cijele godine. Dakako, mislim na posvojenje iz ZOO na godinu dana.

Tu stajem. I znam da ću sad biti preprozirna, ali na kraju svega – dar je stvarno super dobiti ali nije poanta Božića u tome. Ok, mogu sad drviti još 3 stranice o tome, ali neću. Vjerujem da razumijete gdje ciljam. U zemlji gdje imamo preko 300.000 nezaposlenih teško da će u svim domovima i biti skupocjenog darivanja. Tu moramo biti maštoviti, i klišej jest... ali i sitnica ako je od srca znači puno. Stvarno znači. Sretna vam božićna potraga!

Mojih top 10 horora

Jako volim horore. Uz trilere, to mi je definitivno omiljeni žanr. Volim vjerovati da sam ih pogledala bar 70 posto snimljenih... ikad. U prečacima na pregledniku imam listu svih horora koji su ikad snimljeni. Od 1800te pa do danas. Podijeljeni su po desetljećima, po godinama i po zemljama. Sličan popis možete naći na Wikipediji.

Već po priči i traileru mogu pogoditi jel dobar ili nije. Rijetko kad me neki prevari. Volim psihološke, bez kapi krvi. One koji ti se kližu po živcima, a njihova glazba ti ježi svaku dlaku na tijelu. Zato tip filmova o Freddyju Krugeru i Slagalici strave nije za mene. Od toliko krvi ne mogu ozbiljno pratiti film.
Gledanje horora gledam kao malu adrenalinsku injekciju. Svaki put umirem od straha, trzam se ko luda, i pola filma mi je ruka na očima. Ili sam pod dekom i molim svoju bolju polovicu da mi održi glasovni prijenos. Umirem od straha, ali ih volim. Ako ih gledam sama, to mora biti sa svjetlom ili po danu. To ne umanji moj doživljaj.

Danas/noćas je Noć vještica. Osobno, ne obilježavam je. Koristim ju kao i svaku normalnu priliku da idem van, što bi učinila ionako. Taj zapadnjački običaj ne smeta me pretjerano, ali vjerujem da svi koji nemate u planu izlazak večeras – bit ćete bombardirani kojekakvim hororcima na televiziji večeras... Pa, ako vam se ne svidi to što nađete, a gleda vam se nešto strašno pod dekicom - evo preporuke. Meni su bili dobri.
Krenut ću s klasicima, uvijek sam pobornik originalnih verzija:

1. Rosmaryna beba 1968.
Ne bih preporučila trudnicama da ovo gledaju. Mladi bračni par se useli u novi stan... susjedi su malo čudnjikavi... a ni atmosfera u zgradi nije bolja. Sve se zahukta kad Mia Farrow ostane trudna i počne imati čudne simptome. Ono što je fora u filmu je recimo da čak i te davne 68. se spominje naš dragulj Jadrana – Dubrovnik. Naime, susjedi u filmu izjavljuju da idu na odmor u Dubrovnik. Sve u svemu fantastična glazba, režija Polanskog... gluma. Tko se ne naježi bar 3 puta – nije čovjek!

2. The hills have eyes 1977.
Ako ste pomislili da je ljetovanje s vašom obitelji scenarij iz pakla, pogledajte ovaj film. Nećete se više žaliti. Obitelj u filmu odlazi na odmor, u kamperu putuju kroz pustoš Amerike i zapnu u brdima gdje je nekad testirana nuklearna bomba. Posljedice testiranja su ljudi koji su... pa monstrumi. Plan preživljavanja nije lak.

3. The Omen – 1976.
Nakon ovog filma nećete baš blagonaklono gledati petogodišnjake. Jedan takav je mali Damian oko kojeg se događaju čudne stvari. Kako i ne bi kad je vražje dijete... Film prati borbu njegovih posvojitelja da shvate što to nije u redu s Damianom. Glazba, napetost... radnja. Ovaj film zahtjeva bar 5 puta dizanja svih dlaka na tijelu.

4. It – ili Ono
Ono je razlog zašto generacije poslije 80. ne vole klaune. Zastrašujući su. Stephen King napisao je nešto što je sama Sotona stavila na ekrane i proširila po svijetu... Priča je ovo o zlokobnom klaunu, zapravo u entitetu koja će otkriti tvoje najdublje strahove i gurnuti ih pred tebe.5 prijatelja krenut će u borbu protiv 'klauna'. Pitanje je, hoće li izdržati do kraja?

5. Insidious
Idemo na nešto maaalo novije. Ako se ne varam ovaj film je proglašen hororom 2010. Prije nego počnete gledati film, pogledajte dobro u ormare, ispod kreveta... oko kuće. I ako ikad nakon njega zaspite, potrudite se ne izaći iz vlastitog tijela jer postoji mogućnost da nećete moći pronaći put natrag. A vjerujte, mjesto gdje možete zapeti nije lijepo.

6. Sinister
Ethan Hawke u zadnje vrijeme je zapeo na hororima, i da vam iskreno kažem – dobro mu stoje. Ja nakon ovog filma nisam mogla spavati bez ugašenog svjetla. Ako se ikad pitate, kom manijaku bi palo na pamet uselit se u kuću u kojoj je na drvetu ispred obješena cijela obitelj, a dijete je nestalo... samo pitajte Ethana. Naravno, ako preživi na kraju. Film je premračan, i poslije njega sigurno nećete poželjeti kopati po tavanu i tražiti stare snimke... samo kažem.

7. Sirotište
Za razliku od svih ostalih na ovoj listi, Sirotište je španjolski film. Glavna uloga je pripala fantastičnoj Belen Ruedi, svi koji prate Španjolce znaju u čemu je kvaka. Ostali koji ne prate, opet moraju pogledati ovaj film da vide koliko je fantastična. Belen glumi socijalnu radnicu koja se nakon 20 godina vraća u sirotište u kojem je odrasla. Štoviše, useljava se s mužem i posvojenim petogodišnjim sinom. Sin upozna izmišljenog prijatelja koji ga tjera na igre skrivača, što nije pretjerano zabrinjavajuće. Sve do trenutka kad mali nestane...

8. Krug
Mislim da su nakon ovog filma nestale sve VHS kazete iz optjecaja. Kad je prije 12 godina ovaj film stigao u kina, kružile su neke priče kako su ljudi doslovno umirali od straha. Ako ga kojim slučajem dosad niste pogledali, krajnje je vrijeme. Bez brige, sve je sigurno. Gotovo da nigdje danas ne možete ni vidjeti VHS kazetu. Upravo ona bila je dio kletve u filmu. Ni crnokose žene vam nakon ovog filma neće biti drage.

9. Mama
Nov film. Ima zanimljivu radnju... i gotovo sve što dobar horor treba imati. Dvije jezive klinke, kolibu u šumi (e, da. to me podsjeća i na horor Koliba u šumi), nepoznati entitet, suicidalnog oca... i jako zgodnog strica. Smiksati sve to s jezivim i neobjašnjivim micanjem po kući i dobit ćete zabavu od nekih sat i pol. Sasvim solidnu.

10. The Conjuring
Navodno po istinitom događaju rađeno. Iskreno, ja kad na početku filma pročitam da je nešto po istinitom događaju rađeno – odmah znam da će biti sr***. Tako i ovdje. I nakon ovog filma sam neko vrijeme spavala sa svjetlom. Što reći o radnji? Naivna obitelj, ukleta kuća, luda vještica koja ne želi riknut. Puno djece, puno vriske... i naravno – istjerivači duhova. A sad ozbiljno, dobar je. Pogledajte.

Nadam se da ćete u ovih 10 naći nešto za sebe. Ja sam uživala u njima! I ježila se. I spavala sa svjetlom.