subota, 28. lipnja 2014.

Sorry... al netko i to treba reć.

'Znam ja zaš vam mi idemo na živce. Zato jer smo mi mladi a vi niste. Sorry, al netko vam je trebao to reći' - kaže 15 godišnja osoba neodređenog spola u VIP-ovoj reklami za neku tarifu. Za mlade.

Ja zapravo nemam problema s tom reklamom. Da budem preciznija - ne znam što mislim o njoj, ali uvijek je pozorno pogledam. Navodno je uzrujala Stranku umirovljenika pa će tužiti VIP. Ok, za njih jednostavno mislim da imaju previše vremena. Ili stvarno do sad nisu znali da više nisu mladi.  

Ja ne spadam više u mlade. Po statistikama. Jutros dok mi je mama spremala doručak, ta me činjenica pogodila ko zubi Suareza Chiellinijevo rame. U novinama piše kad izračunavaju nezaposlenost mladih, računaju mlade do 25. godine. Ja ću za mjesec dana napuniti 28. Mislim, nemojte me krivo shvatiti...nemam problema ni s tim, a to što mi mama sprema doručak trenutno samo znači da sam na godišnjem i da sam doma u Lici. Spremam ga inače sama, ili mi ga spremi A... Al, to nije poanta.

U novinama piše da je nezaposlenost mladih u RH 51 %, treći smo u Europi.... odmah poslije Grka i Španjolaca. Svaka druga mlada osoba nezaposlena je. Tu su negdje u moru od 354.449 nezaposlenih koliko ih ima u Hrvatskoj trenutno. To je dakle sudbina vjerojatno i moje 7 godina mlađe sestre koja studira. Ona ima 21 godinu, uz bolonju ne može ni početi raditi neki ozbiljniji posao.

 Ja recimo radim od svoje 21 godine uz faks, i mogu sama plaćat svoje račune. Nije me zahvatilo to prokletstvo nezaposlenosti mladih u Hrvatskoj, i zahvalna sam zbog toga. Zbog toga mi 'mladi' ne idu na živce, ne zavidim im uopće... za sve tarife ovog svijeta na koje oni sad imaju pravo a ja nemam jer više nemam 25 godina. Pitala sam svog starog, jel im zavidi on? Ne zavidi im ni on. Nazvala sam i babu, pitala sam je:

- baba, jel ti idu na živce ovi mladi?
-Koji mladi?- pita baba...
-Ma reko, baba, ovi mladi. Koje vidiš na cesti...
-a što bi mi išli na živce? Neka djece... kad ćeš ti? Vrijeme ti ide... ja sam ih u tvojim godinama već četvero imala.

Prisjeo mi je razgovor. Moja baba je stvarno u mojim godinama imala četvero djece. Nije imala vremena o tome razmišljati je li mlada ili ne. O tarifama da i ne govorim. Moj dida je zaista cijeli život radio u istoj firmi... ali su im isto tako bile nepoznate ove brojke poput 50 posto nezaposlenih mladih... Takva su bila vremena i imali su drugačije probleme.



Moja srednja sestra jučer je imala promociju diplome (previše sestara u priči? 2 ih je). Radi u Gospiću kao pripravnica za 1600 kn. I sretna je... sretna što je i to uspjela dobiti jer velika lista 'mladih' nije. Ponosna obitelj jučer je otišla na promociju... sjedimo tako u dvorani i čekamo da počne i slušam malo ljude oko sebe. Žale se... žale se kako je teško dobiti posao ako nemaš vezu. Pa gledam malo po dvorani...  kao prvo, dvorana je velika, kao što je velika i slika Franje Tuđmana koji visi na zidu i motri sve. Sitničavost u meni je primijetila i da se prvo popunila desna, pa onda lijeva strana dvorane. Zar nitko ne želi sjediti lijevo? Ne u Gospiću, gdje na žalost politika uvelike diktira tko će raditi a tko ne. Možda pretjerujem... To je opet neka sasvim druga priča, ali to je ono što pati mlade u ovom području ako nemaju vezu. Ne samo u Gospiću... u svim manjim mjestima Lijepe nam naše.

I zato ne. Ne idete na živce ni meni, ni većini starijih od mene. Mladi naši, kakva vas budućnost čeka? Završit ćete fakultete, raditi za 1600 kn, mučit se dok tražite veze za posao. Taj posao grdno odrađivati i mooožda moći normalno živjeti. Na kredit. Sorry, al netko vam to treba reći.
Netko nam to treba svima reći.


Uf. Jel ovo preozbiljno za mene? :)  Možda jest. Ali Lika me inspirira :) Otkako sam na GO, pisuckam o svemu i svačemu... ali danas me Vipova reklama preuzela skroz. Ja stvarno volim reklame. Možda sam trebala o nogometu? Drugi put.