Već po priči i traileru mogu pogoditi jel dobar ili nije. Rijetko kad me neki prevari. Volim psihološke, bez kapi krvi. One koji ti se kližu po živcima, a njihova glazba ti ježi svaku dlaku na tijelu. Zato tip filmova o Freddyju Krugeru i Slagalici strave nije za mene. Od toliko krvi ne mogu ozbiljno pratiti film.
Gledanje horora gledam kao malu adrenalinsku injekciju. Svaki put umirem od straha, trzam se ko luda, i pola filma mi je ruka na očima. Ili sam pod dekom i molim svoju bolju polovicu da mi održi glasovni prijenos. Umirem od straha, ali ih volim. Ako ih gledam sama, to mora biti sa svjetlom ili po danu. To ne umanji moj doživljaj.
Danas/noćas je Noć vještica. Osobno, ne obilježavam je. Koristim ju kao i svaku normalnu priliku da idem van, što bi učinila ionako. Taj zapadnjački običaj ne smeta me pretjerano, ali vjerujem da svi koji nemate u planu izlazak večeras – bit ćete bombardirani kojekakvim hororcima na televiziji večeras... Pa, ako vam se ne svidi to što nađete, a gleda vam se nešto strašno pod dekicom - evo preporuke. Meni su bili dobri.
Krenut ću s klasicima, uvijek sam pobornik originalnih verzija:
1. Rosmaryna beba 1968.
Ne bih preporučila trudnicama da ovo gledaju. Mladi bračni par se useli u novi stan... susjedi su malo čudnjikavi... a ni atmosfera u zgradi nije bolja. Sve se zahukta kad Mia Farrow ostane trudna i počne imati čudne simptome. Ono što je fora u filmu je recimo da čak i te davne 68. se spominje naš dragulj Jadrana – Dubrovnik. Naime, susjedi u filmu izjavljuju da idu na odmor u Dubrovnik. Sve u svemu fantastična glazba, režija Polanskog... gluma. Tko se ne naježi bar 3 puta – nije čovjek!
Ako ste pomislili da je ljetovanje s vašom obitelji scenarij iz pakla, pogledajte ovaj film. Nećete se više žaliti. Obitelj u filmu odlazi na odmor, u kamperu putuju kroz pustoš Amerike i zapnu u brdima gdje je nekad testirana nuklearna bomba. Posljedice testiranja su ljudi koji su... pa monstrumi. Plan preživljavanja nije lak.
Nakon ovog filma nećete baš blagonaklono gledati petogodišnjake. Jedan takav je mali Damian oko kojeg se događaju čudne stvari. Kako i ne bi kad je vražje dijete... Film prati borbu njegovih posvojitelja da shvate što to nije u redu s Damianom. Glazba, napetost... radnja. Ovaj film zahtjeva bar 5 puta dizanja svih dlaka na tijelu.
Ono je razlog zašto generacije poslije 80. ne vole klaune. Zastrašujući su. Stephen King napisao je nešto što je sama Sotona stavila na ekrane i proširila po svijetu... Priča je ovo o zlokobnom klaunu, zapravo u entitetu koja će otkriti tvoje najdublje strahove i gurnuti ih pred tebe.5 prijatelja krenut će u borbu protiv 'klauna'. Pitanje je, hoće li izdržati do kraja?
Idemo na nešto maaalo novije. Ako se ne varam ovaj film je proglašen hororom 2010. Prije nego počnete gledati film, pogledajte dobro u ormare, ispod kreveta... oko kuće. I ako ikad nakon njega zaspite, potrudite se ne izaći iz vlastitog tijela jer postoji mogućnost da nećete moći pronaći put natrag. A vjerujte, mjesto gdje možete zapeti nije lijepo.
Ethan Hawke u zadnje vrijeme je zapeo na hororima, i da vam iskreno kažem – dobro mu stoje. Ja nakon ovog filma nisam mogla spavati bez ugašenog svjetla. Ako se ikad pitate, kom manijaku bi palo na pamet uselit se u kuću u kojoj je na drvetu ispred obješena cijela obitelj, a dijete je nestalo... samo pitajte Ethana. Naravno, ako preživi na kraju. Film je premračan, i poslije njega sigurno nećete poželjeti kopati po tavanu i tražiti stare snimke... samo kažem.
Za razliku od svih ostalih na ovoj listi, Sirotište je španjolski film. Glavna uloga je pripala fantastičnoj Belen Ruedi, svi koji prate Španjolce znaju u čemu je kvaka. Ostali koji ne prate, opet moraju pogledati ovaj film da vide koliko je fantastična. Belen glumi socijalnu radnicu koja se nakon 20 godina vraća u sirotište u kojem je odrasla. Štoviše, useljava se s mužem i posvojenim petogodišnjim sinom. Sin upozna izmišljenog prijatelja koji ga tjera na igre skrivača, što nije pretjerano zabrinjavajuće. Sve do trenutka kad mali nestane...
Mislim da su nakon ovog filma nestale sve VHS kazete iz optjecaja. Kad je prije 12 godina ovaj film stigao u kina, kružile su neke priče kako su ljudi doslovno umirali od straha. Ako ga kojim slučajem dosad niste pogledali, krajnje je vrijeme. Bez brige, sve je sigurno. Gotovo da nigdje danas ne možete ni vidjeti VHS kazetu. Upravo ona bila je dio kletve u filmu. Ni crnokose žene vam nakon ovog filma neće biti drage.
Nov film. Ima zanimljivu radnju... i gotovo sve što dobar horor treba imati. Dvije jezive klinke, kolibu u šumi (e, da. to me podsjeća i na horor Koliba u šumi), nepoznati entitet, suicidalnog oca... i jako zgodnog strica. Smiksati sve to s jezivim i neobjašnjivim micanjem po kući i dobit ćete zabavu od nekih sat i pol. Sasvim solidnu.
Navodno po istinitom događaju rađeno. Iskreno, ja kad na početku filma pročitam da je nešto po istinitom događaju rađeno – odmah znam da će biti sr***. Tako i ovdje. I nakon ovog filma sam neko vrijeme spavala sa svjetlom. Što reći o radnji? Naivna obitelj, ukleta kuća, luda vještica koja ne želi riknut. Puno djece, puno vriske... i naravno – istjerivači duhova. A sad ozbiljno, dobar je. Pogledajte.
