tag:blogger.com,1999:blog-77141498095863557332024-02-20T08:03:58.967-08:00Fridin svijetfridin_svijethttp://www.blogger.com/profile/15545131177299620362noreply@blogger.comBlogger22125tag:blogger.com,1999:blog-7714149809586355733.post-45166710001188894522015-05-27T10:01:00.001-07:002015-05-27T10:01:13.489-07:00Molm jednu za kartu... za bilo gdje! Gdje ima volje, ima i načina. To bi ukratko bila poruka onima koji vole putovati, a misle da to rade samo drugi.<br />
Kako to obično biva nekad se jednostavno nađemo u začaranom krugu.
Kad imaš novaca, nemaš vemena… kad imaš vremena, obično nemaš novaca, a
mjesta na karti kugle zemaljske samo se pune oznakama tvojih budućih
destinacija. Naaravno, ako, voliš putovati. Ako sanjaš drugačije
svjetove od tvoga… ako mirišeš druge kulture i želiš ih iskusiti. Do
nedavno bi rekla da nema osobe koja ne voli putovati, kažem donedavno
jer sam upoznala jednu kojoj je život sasvim dobar i bez putovanja.<br />
Putovnicu imam otkako znam za sebe i nekako mi je ostalo u navici da
je obnavljam čim istekne… Ona je moj papirnati komadić slobode za koju
mi je bitno da znam da postoji. U zadnje vrijeme malo je manje koristim,
ali ona stoji i čeka, čeka neko iduće putovanje. Nisam putnik u pravom
smislu te riječi, još nisam dala otkaz na poslu, otpilila sve, uzela
ruksak i putovnicu i krenula u avanturu. Moja putovanja i lokacije još
uvijek su turističke. Možda me jednog dana pukne i ta faza divljeg
putovanja, ali za sada su mi sasvim dovoljne kratke europske destinacije
da pobjegnem malo od svoje svakodnevnice. Najdalje što sam bila… Hm,
rekla bih sjever Afrike – Tunis. Najbiliže? Susjedi. I klasične
europske destinacije popularne među Hrvatima. Najdraži grad? Madrid
(iako se blisko bori s Lisabonom). Volim taj grad, volim Španjolsku,
volim joj miris, ljude, jezik… Ma sve. I rado joj se vraćam. Za
Španjolce mislim da su dosta slični mojim Bosancima – opušteni, topli i
srčani. Destinacija o kojoj sanjam? Kuba! Za sada je zacrtana iduće
godine! Javim još ishod… ali moram priznati da me dosta zabavlja i samo
sanjarenje i planiranje. “This time next year…”, rekao bi Del Boy, a ja
se nadam da ću reći Hola Castro! (valjda će bar jedan Castro biti živ?
). Poslije Kube? Uh, svašta imam… Južna Amerika, SAD, Tajland, Moskva,
Meksiko (kad smo kod slova M) a samo jedan život.<br />
“Mi putujemo, neki od nas zauvjek, kako bismo vidjeli druge države,
druge živote, druge duše”, Anais Nin. Putovanja su hrana za dušu, toliko
te obogate i ne postoji niti jedna materijalna stvar koju možeš kupiti,
a da te ispuni više. Za mene ne postoji bar, tako da sav moj višak
novaca uvijek ide na neko putovanje. Kako putovati? Nemam, nažalost,
dovoljno iskustva da kažem sve moguće verzije, ali znam da postoje.
Ljepota svega je da danas postoji toliko opcija! Tko je lijen – tu su
agencije, i to stvarno raznih mogćnosti. Složit će ti putovanje za cifru
koju ponudiš… Ok, možda nećeš biti u hotelima od 5 zvjezdica ali ionako
gdje god da ideš sigurno ne ideš zbog hotela, zar ne?<br />
<br />
Studenstska opcija, i ona zapravo puno slobodnija i za starije – uzmi
ruksak, najonosvnije stvari i baci prst na atlas! Najviše novca ćeš
potrošiti na avionsku kartu do početne destinacije, smještaj ne moraš
plaćati jer imaš razne opcije. Za početak <a href="https://www.couchsurfing.com/" target="_blank">Couchsurfing</a>.
Diljem svijeta su se ujedinili putnici i ponudili u svim gradovima
svoje krevete na par dana za spavanje! Besplatno! Sve što trebaš je
uzvratiti uslugu kad tebi netko pokuca na vrata. Ova vrsta putovanja
nikako nije turistička, obično traje duže i sam putnik ostaje na
određenom mjestu i upoznaje način života lokalaca. On nije turist, ni
stranac… On se uklapa. Nadam se da ću jednom probati i to.<br />
<br />
Negdje između svega ovoga je opcija kad sam sebi planiraš putovanje.
Loviš najjeftiniji let, jer hvala bogu danas ima dosta niskobudžetnih
kompanija. Loviš najjeftinije hotele, hostele – ovisno zapravo što
želiš. Postoji opcija i zamjene stana s nekim iz grada u koji ideš. Sve
što trebaš je malo proći po putničkim provjerenim forumima. Iskustva
ljudi na forumima su neprocjenjiva, tako ćeš znati što te čeka i moći
ćeš prepoznati ako te netko mulja. Isto tako, znat ćeš unaprijed kako
postupiti u nekoj situaciji, jer je netko prije tebe to prošao i
podijelio svoje iskustvo. I nije bitno putuješ li sam ili ne, jer na
putu nikad nisi sam. Uvijek ima ljudi koji putuju i traže nešto, baš kao
i ti.<br />
<br />
Poanta je da danas isprike stvarno nema. Pogotovo uz toliko opcija i
mogućnosti i načina da putuješ. Nebo je granica. Za početak možda nije
loše zamisliti željenu destinaciju i dati si npr. godinu dana da je
ostvariš. U godinu dana možeš svašta. Možeš naći posao, možeš se
zaljubiti (društvo na putovanju?), možeš uštedjeti… Možeš bilo što samo
ako to vizualiziraš i kreneš prema ostvarenju svoje ideje. (New age
filozofija? Ne znam. Zvuči ostvarivo). Pa što onda ako se plan pomakne
na 2 godine? Jednom ćeš otići tamo. Npr… 2017. u listopadu ćeš sletjeti u
Buenos Aires (tamo je proljeće tada, navodno najljepše doba za
posjetiti Argentinu) i naručit ćeš mate! I znat ćeš da se sve isplatilo…
Znat ćeš!fridin_svijethttp://www.blogger.com/profile/15545131177299620362noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7714149809586355733.post-40288925855607325872015-05-20T09:55:00.000-07:002015-05-27T09:55:59.912-07:00Dadbod, hot ili not? Meni ipak not. Sinoć sam sanjala da sam na sred mora zapela na splavu. More je bilo
mirno, ali splav je bio jako mali… mogla sam samo stajati na njemu i
ljuljuškati se na mini valovima. Kako sam dospjela tamo – ne znam, ali
sjećam se osjećaja iz sna. Čekala sam da me netko spasi! (Ne znam što mi
s ovim podsvijest želi reći – dolazi ljeto a ja ne stanem na splav?).
Nebitno, šuti podsvijesti!<br />
<br />
U tom trenu dolaze 2 muškarca! Channing Tatum s helikopterom i
Leonardo DiCaprio u kaiću. Chaninng baca ljestve, pruža ruku… Leonardo
Dicaprio vesla, muči se čovjek, nikako da dođe do mene. Zapuhao se… ne
ide mu veslanje. I šta da radim? Izaberem Chaninnga, zgrabim ljestve –
on me jednom rukom izvuče gore (drugom vozi helikopter). Leonardo je
ostao dolje veslati, valjda će ga netko naći. Što bi se dalje s
Channingom dogodilo u helikopteru – ne znam, probudila me budilica. Isto
tako ne znam zašto Channing nije izvukao i Leonarda Dicaprija!? Ostaje
samo utjeha u tome da je Leonardo ovog puta bio u toplijem moru i Kate
nije s njim pa vjerojatno neće potonuti.<br />
<br />
Malo je reći da su obojica moji celebrity crushevi (dragi je upoznat
sa situacijom) ali u zadnje vrijeme nekako Chaninng kao i u snu odnosi
sve simpatije, samo zbog toga što čovjek drži do sebe. Ok, malo se
zdebljao kad je dobio dijete ali nitko nije pisao o tome… pisalo se samo
o njegovoj ženi koja je vratila formu odmah nakon poroda (kao da je to
primarna stvar). S druge strane Leonardo se traži u zadnje vrijeme,
dobio je škembicu, pustio bradicu i nije ga briga. Dobro mu stoji…
Natpisi u medijima? Licemjerni. Sad je odjednom tijelo zapuštenog
DiCaprija postalo hot! Štoviše, dobilo je i svoj naziv – dadbod! Volimo
svi dadbod! Ček… ček… ček…<br />
<br />
Kad se žene zdebljaju to ni malo nije hot, ajmo se sjetit razapete
Christine Aguilere, Britney Spears, Lady Gage kad su nabacile koju
kilicu. Svijet se automatski pitao što nije u redu s njima? Jesu li
lude? Kako su si mogle dopustiti to? Da ne spominjem vulgarne natpise o
Kim Kardashian (kakva god da je) kad je bila trudna. Hej… žena je bila
trudna. Međutim, kad se muškarcima dogodi da dobiju koju kilu – e, to
dobro stoji. To je baš hot. Samo postoji mala kvaka, često će ti ‘hot’
muškarci prvi iskomentirati ženu koja ima par kila viška… Često će je sa
zgražanjem poslati u teretanu i komentirati kako se mora srediti. A
oni? Sve ok. Oni sexy izgledaju.<br />
<br />
Ja ne osuđujem ni dadbods ni mombods – ono što me užasno smeta je
muško-ženski odnos medija prema tome. Za muškarce je to ok, oni su seksi
ali žene su se zapustile? Imaju probleme? Nešto se događa s njima? Da,
događa se! Vole jesti i ne žale zbog toga! Vole jesti, i vratit će se u
formu onda kad im se bude vraćalo u formu kao i dadbodsi. Vratit će se u
formu kao i Leondardo kad dobije novu ulogu. Ili Oscara. Ili neće…
poanta je da će odlučiti što god im donosi osjećaj ugode u svojoj koži.<br />
<br />
Iskreno, ja ću svog dečka voljeti imao koju kilicu viška ili ne. U
mojim očima uvijek će biti isti. Ali je li mi draže kad je malo čvršći, s
ravnim trbuhom i formiranim tijelom? Neću biti licemjerna, draži mi je!
Kao što znam da je sigurno i njemu draže to što ja nemam 100 kila. I
sigurno da sam mu draža kad sam malo čvršća… jer sam i ja draža sama
sebi i to se osjeti. Nemojmo se lagati.<br />
<br />
Volim vjerovati da je ‘sexy’ stanje uma, a ne onog što nam (opet) nametnu mediji.<br />
Nego… drage dame – imale mombod, dadbod ili ne znam što, znam da će
vas sigurno veseliti novi film Channinga Tatuma koji dolazi na ljeto –
Magic Mike XXL! Neće dobit Oscara, to je već sad sigurno, ali bit će
praznik za oči! Gledati bar možemo :)fridin_svijethttp://www.blogger.com/profile/15545131177299620362noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7714149809586355733.post-25148037538493200892015-04-20T10:04:00.000-07:002015-05-27T10:04:58.222-07:00#Sreća je...? <div style="text-align: justify;">
Subota, budim se u 10… Imam normalan
doručak, i veliku kavu. Vremena? Do kraja dana! Možda i do ponedjeljka.
Prvi takav vikend nakon 100 godina. Dok je dragi udario pravac teretane,
ja nemam namjeru napraviti ništa ambiciozno ovaj dan. Gledam kroz
prozor, kafenišem i palim cigaretu. Sve je nekako laganini… U pozadini
svira neki novi bendić koji sam otkrila ovih dana. Kako hipsterski od
mene, iako, vjerojatno već kaskam na veliko jer svi već znaju za njih
ako je suditi po pogledu spota na jubitu.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
I razmišljam o tome kako sam danas
sretna. Ipak, neću nigdje napisati status o tome. Nekako me sramota, jer
mi se čini da svi pokušavaju uvjeriti sve da su sretni. Blagim scrolom
miša idem po raznim verzijama sreće… i svaki autor svoje verzije
ohrabruje svoje prijatelje na faceu da budu sretni i slobodni na
njegov/njen način. Ako bi promatrala ljude s facea i tražila najbolji
način za sreću… ne znam bi li našla išta za sebe. Kako onda izgleda
prava sreća? Opako sam počela razmišljati o sreći. Verzije mojih
facebook prijatelja… podijelila sam ih u kategorije sretnika koji
izvještavaju svako malo o svojoj sreći:</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
1.<strong> Sretni face frendovi koji putuju po svijetu.</strong>
Većinu jako volim jer me često svojim slikama i tekstovima odvedu tamo
gdje ja trenutno ne mogu biti. A voljela bih. Sjajno, stvarno svaka
čast. Ali, ono što mi se ne sviđa kod nekih tih ‘putnika’ je to što
moraju naglašavati na ntu svoja postignuća i što ne mogu uživati samo u
svojoj sreći nego nekako moraju valjda ohrabriti sve druge da budu
sretni na njihov način. Druge koji, ne znam, imaju normalne poslove,
obitelji, živote za sebe, zure u prazno, vole origami….Moraju im nekako
natuknuti da to što oni rade nije blizu sreći. Jer, naime… sreća i
sloboda izgleda na njihov način.<em> Ja putujem, i nemam doma. I to me usrećuje… vidim puuuno svijeta a ti ne. Jedino to je ultimativna sreća. </em></div>
<div style="text-align: justify;">
Kao promatrač statusa mogu reć da nije.
Jedna samohrana majka s troje djece, s puno obaveza može biti u svojoj
glavi puno sretnija i slobodnija… Živa istina. Jer ako se sa svakim
svojim statusom trudiš uvjeriti druge da si sretan – onda nešto ne
štima. Kako bi bilo da umjesto toga jednostavno uživaš u svojoj sreći i
svim tim prizorima koje vidiš? Uživaj za sve nas za koje misliš da
nemamo tu sreću. Uživaj i za mene.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
2. <strong>Sretne face frendice žene, majke, kraljice.</strong>
Njihov svijet su djeca i muž… I to je sasvim u redu. Nema tu ništa
loše, stvarno. Ali zapitam se za neke koliko su sretne ako svaki božji
dan objavljuju slike obiteljske idile…i sebe sa heštegovima
#božekakosamsretna #nisisretnaakonemašživotkoja
#mojamisijajedabudemmajkainištadrugouživotu. Dakle, žene koje pretjerano
glorificiraju pelene, rode, izdajalice, postporodiljne dijete, čovika
svog koji ne daj bože da si nešto sam skuha.</div>
<div style="text-align: justify;">
Budi domaćica, budi majka… Budi štogod
ako te to usrećuje, ali stvarno postaje sumnjivo kad baš svaki božji dan
imaš potrebu 4 puta objaviti status kako si sretna. Bravo za tebe, daj
si keksić.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
3. <strong>Sretni frendovi materijalisti</strong>
ili oni koji će puknut hešteg #sreća pored novog I-phonea, motora,
auta, oblekice, štikle, vintiđ ormara, novog stola za kuhinju…. i tak to
stalno. Jedino gdje možeš vidjeti sreću kod njih su stvari. Malo
otužno, ali bože moj… otužno je i što ja stokam te ljude na faceu.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
4.<strong>Sretni face frendovi karijeristi..</strong>.
nema se tu puno tog za reć. Osim, pogađate već, najveća sreća njihova
života je posao i samo posao. Jedini način po njihovom je da budeš
sretan ako imaš opaku karijeru. Možda kad si bolestan nemaš nekog da se
brine za tebe ili prijatelje za zvat kad plačeš jer ti nema više sezona
SOA-e… ali imaš svoje mailove. Možeš čitati mailove. Malo je reć da se
oni ne podnose s ovim ženama, majkama kraljicama. Otpuhuju i hajdaju
fotke njihove zamusane čeljadi koja se cere i slatka su.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
5. <strong>Sretni frendovi teretanaši</strong>…
nabijaju komplekse svojim odrazima u ogledalima koje rado slikaju. Ili
mokrim majicama na utegnutim tijelima. Hešteg sreća kod njih možete
vidjeti samo ispod slikice iz teretane.</div>
<div style="text-align: justify;">
Što je onda sreća? Vjerujem da je ne
može hešteg opisat… Kad je osjećaš je osjećaš, može biti zbog bilo čega
ili bilo koga. S obzirom da točna definicija sreće ne postoji, preostaje
mi samo da izvučem meni najprihvatljiviji i možda najdojmljiviji citat o
tom ljudskom stanju uma/duha/života. Kažem, meni. Najcitiraniji
facebook umjetnik, Balašević:</div>
<div style="text-align: justify;">
“Sretni nikad ne razmišljaju o sreći. To je posao za nesretne.”</div>
<div style="text-align: justify;">
To bi možda bila poruka svima onima koji
pokušavaju uvjeriti druge da je ispravna sreća samo ona sreća na njihov
način. Možda je najbolje idući put kad osjetim/osjetiš sreću…
jednostavno uživati u tome. Nema zapravo heštega ni poruke koja može
išta više napraviti.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Krajnost možda svim ovim ‘sretnim’
kategorijama su oni nesretni koji zapravo ne znaju biti sretni. Tako je
kod njih sve smak svijeta… ne valja ovo, ne valja ono… nikad ništa ne
valja. Njima nikad ne svane. Njih mi je možda najviše žao, ovi gore bar
pokušavaju uvjeriti napaćeni narod da su sretni, štoviše, i podučiti ga.
Ovim pak nesretnima, njima nema spasa. Za njih mi ne preostaje ništa
nego zaključit da ne znaju bit sretni. Nađoh citat i za njih. Mudri
filozof R. Bach:</div>
<div style="text-align: justify;">
“Mnogi su ljudi nesretni jer su izabrali da budu nesretni.”</div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
Što se tiče sreće i
nesreće, meni je nekako sve sažeto u tome. Ok, završila sam s face
stokanjem. Što sad? Moram nekako popunit dan. Jedno znam, nema sreće u
traženju sreće na faceu.</div>
fridin_svijethttp://www.blogger.com/profile/15545131177299620362noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7714149809586355733.post-15862162780993800942015-03-16T09:52:00.000-07:002015-05-27T09:53:13.086-07:00Slatko-gorki okus korneta<div class="western" style="text-align: justify;">
Vidjela sam prvi
sladoled na ulici ove godine. Lažem, u parku. Proljeće, jesi li već tu?
Predivan vikend je iza nas i šlag na torti su definitivno bili ti
korneti u rukama oca i sina u parku iz moje zgrade.</div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
Vidjela sam ih s
prozora, i odjednom sam osjetila takvu krivnju što nisam vani. Odjednom
me spopao takav strah da propuštam život koji se događa izvan mojih
zidova. Odjednom mi se tako pretužan učinio moj nedjeljni maraton
Almodovara iz osamdesetih koji moram održat bar jednom godišnje. Ali taj
kornet me trgnuo… otvorila sam ormar, izvukla kožnu jaknu koju sam
kupila početkom siječnja na sniženju i zaključila da je došao taj dan da
doživi svoje vatreno krštenje, iliti osunčanje. Njega pak nije trebalo
dodatno uvjeravati zašto iz ovih stopa moramo napustiti stan – trebalo
je samo spomenuti taj kornet. Almodovara ionako ne voli, a kornet s
druge strane – može uvijek.</div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
Sladoled i ja imamo
čudan odnos. Volim ga, ali mi je često povezan s tugom. Volim ga, ali
nikad u kornetu… otkako sama kupujem sladoled, nikad u životu nisam
kupila kornet… ni u slastičarnici, uvijek tražim čašicu! Opet, kad ga
vidim uvijek me vrati u djetinjstvo. Pa me slijed misli uvijek odvuče na
liječnike i igle.</div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
Ništa tragično, kao mala
sam imala anemiju… i kako nisam voljela ljude u bijelom mama je mislila
da sladoled poslije pregleda uvijek sve popravi. I popravljao je,
budimo realni, koju bol sladoled ne može izliječiti?</div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
Svaki put kad su me
pikali, ona je kupovala sladoled. Išli smo na kornet… ili mali onaj
spljošteni sokić iz tetrapaka jer je uvijek imao najšareniju i
najsjajniju ambalažu. Ni to ne pijem više, ali i dalje volim šareno i
sjajno. Sladoled je bio za ljeto, a sok za zimu ili kad nije bilo sunca.
Moja mama je bila u uvjerenju da se sladoled samo jede ljeti.</div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
Anemija je prošla, ali ljubav prema kornetu nikad se nije vratila.</div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
Par godina kasnije moja
sestrična Marina htjela je naušnice i probušene uši. Imale smo 6. godina
i mame su nas odvele u grad, ja sam već imala probušene uši ali se
iskreno ne sjećam kako je to izgledalo jer sam bila stara samo 6 mjeseci
kad je mama zaključila da je vrijeme za naušnice! I danas ih jako
volim. Marinu je zanimalo jel to boli, ja joj nisam znala reći… ali kad
je mama rekla da poslije bušenja idemo na sladoled, naslutila sam da
nije dobro. Znala sam da će boljeti.</div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
Sat vremena kasnije,
nakon što se Marina prestala derati sve 4 smo imale kornet u ruci i
divile se Marininim naušnicama. Ona ih nije htjela ni pogledati, samo je
bijesno lizala kornet… žene valjda rano nauče da ljepota boli. No, sve
što boli sladoled može zaliječiti.</div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
Sretan vam zadnji tjedan zime!</div>
fridin_svijethttp://www.blogger.com/profile/15545131177299620362noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7714149809586355733.post-61203558638953026192015-03-09T12:01:00.000-07:002015-03-09T12:04:57.654-07:00Dan žena: Ruže i udarci <div class="western" style="text-align: justify;">
Jučer je bio Dan žena.
Odat ću vam jednu tajnu… volim na takve dane sjest van i piti kavu. A
jučerašnji sunčani dan mi je dao dobru priliku za to. Volim sjediti sama
i promatrati ljude. Jučer sam promatrala žene. Svaka 3-4. žena je
prolazila pokraj kafića u kojem sam sjedila s ružom u ruci. Ružom koju
je vjerojatno dobila za Dan žena – jer je žena.</div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
Glava visoko gore, Dan
je žena – a ona je dobila ružu. Osmjeh na licu. To cvijeće radi ženama.
Pomislila sam, kako bi bilo dobro da mi žene sve tako ponosno nosimo kao
te ruže koje se simbolično darivaju na dane poput dana žena,
Valentinova… i sl. Masnice za koje nismo krive, strije od poroda,
žuljeve od poslova za koje smo manje plaćene od naših kolega, bore od
nepravde jer se hrpu puta susrećeš s diskriminacijom. Ali to ne nosimo
ponosno, jer tu ponosu mjesta nema.</div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
Jučer je svaka 4. nosila
ružu… a u Hrvatskoj postoji i jedna ružna statistika. Jeste li znali da
svaka 4. žena padne niz stepenice? Modrice koje dobije tim ‘padom’ neće
ponosno nositi kao ružu. Nabit će cvike na oči i skrivat ih od susjeda i
prijatelja, koji vrlo vjerojatno ionako znaju da nije pala niz
stepenice. Nije, jer su je čuli. Isto tako ti isti susjedi i prijatelji
vrlo vjerojatno će nastaviti ljubazno pozdravljati njenog muža ili
partnera koji je pomogao padu niz stepenice. Malo ju je ohrabrio nije on
to zapravo htio.</div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
Na dane poput Dana žena
ja se ne osjećam dobro. Istina, divno je biti žena. I treba to slaviti,
ali ne u okolnostima u kojima realnost u brojkama izgleda ovako, bar u
Hrvatskoj, pa ajmo vidjeti ponos Hrvatske… opet i opet… :</div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
<strong>- U zadnjih 10 godina u Hrvatskoj je od strane nasilnog partnera ubijeno 300 žena.</strong></div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
<strong>-Samo u 2013. u Hrvatskoj su ubijene 23 žene, 11 od osoba bliskih njima.</strong></div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
<strong>- Žene su bile žrtve u više od 600 nasilnih slučajeva samo </strong><strong>2013.</strong><strong> godine.</strong></div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
<strong>- Iako je godišnje prijavljeno oko stotinjak silovanja, realna brojka silovanih žena na godinu u Hrvatskoj iznosi oko 2000.</strong></div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
<strong>- Žrtva u procesu suđenja za silovanje više vremena provede na sudu nego počinitelj u zatvoru.</strong></div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
<strong>- U Hrvatskoj je praksa da se za nasilja i silovanja daju minimalne kazne. (</strong><strong>Z</strong><strong>a silovanje je minimalna kazna godina dana od 1.1.2013. za nasilje u obitelji 6 mjeseci!)</strong></div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
<strong>- Prosjek kazni
za silovanja u Hrvatskoj su 3.6 godina, a sam proces suđenja traje
iznosi oko 5 godina. Na sudu su registrirani i slučajevi koji su trajali
i do 9 godina.</strong></div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
<strong>- Žene u prosjeku ostanu i do 10 godina sa nasilnikom prije nego se ohrabre ostaviti nasilnika.</strong></div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
<strong>- U 30 posto slučajeva pretučena žena je privedena u policijsku postaju skupa s nasilnikom, takva je praksa</strong></div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
<strong>- Od 1.1.2013.
članak 215a maknut je iz Kaznenog zakona. Ukinut članak 215a Kaznenog
zakona, koji se tiče nasilničkog ponašanja u obitelji odnosio se na
nasilje, zlostavljanje ili drsko ponašanje koje drugog člana ili članice
obitelji dovode u ponižavajući položaj. Taj dio je prebačen u domenu
Prekršajnog Zakona… ako bi banalizirali mogli bi nasilje u obitelji na
kraju izjednačiti s kaznama za parkiranje. </strong></div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
<strong>Iskreno, ja ne mogu prestati pisati o ovim brojkama. </strong><strong>I smatram da ih treba ponavljati sve dok nesretne brojke ne nestanu ili se smanje. </strong></div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
Otkud mi ovi podatci?
Voljela bih reći da su odokativni ali nisu. Do njih sam došla radeći na
kampanji TO JE I TVOJA STVAR, desetodnevnoj kampanji na Otvorenom uoči
Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama. To je bilo prije 5
mjeseci… brojke i dalje ne izgledaju bolje. U tih mjesec dana koliko smo
radile za kampanju kolegice Tanja Ribić i Ivana Bliznac i ja
razgovarale smo sa sugovornicima iz raznih područja koji se bave
poboljšanjem prava žena i koji rade na pozicijama gdje imaju utjecaja.
Kontaktirali smo civilne udruge koje se bave promicanjem ženskih prava
poput Ženske sobe, Autonomne ženske kuće, zatim MUP, sudove, BaBe,
saborske zastupnice, Ured za ravnopravnost spolova, psihologe,
odvjetnike…Znate li koji je zaključak?</div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
Svaka od udruga koja se
bavi promicanjem ženskih prava u jednom trenutku dođe do zida. I ne može
dalje – zašto? Država ne pomaže dovoljno, nema dovoljno udruga koje se
bave savjetovanjem žena jer se za takve stvari nema novaca, i sve što
udrugama ostaje jest da se okreću europskim fondovima koji im mogu ali i
ne moraju dati novce. I tako iz godine u godinu.</div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
Sudovi su spori,
objašnjenje zašto je praksa na sudovima davati minimalne kazne za
nasilje i silovanja nismo dobili. Ajmo samo reći da suci u tom pogledu
nisu bili najrazgovorljiviji.</div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
Ono što je svakako bilo
pohvaljeno u razgovoru s udrugama je edukacija policajaca, i svih onih
koji dolaze u doticaj sa žrtvama nasilja. U tom pogledu pomaka ima,
naravno i to može biti bolje ali bar s te strane napretka ima. Što onda
možemo učiniti?</div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
Možemo se aktivirati
sami. Svjedoci smo prosvjedima koji su u najmanju ruku smiješni… voljni
smo imati referendum o tome tko će koga ženiti, a ne možemo izaći na
ulice zbog 300 ubijenih žena? Zar to nije dovoljno? Zar ‘pad niz stube’
boli samo žene koje padaju? Može li njihov pad ublažiti crvena ruža koju
će simbolično dobiti na Dan žena? Ako ništa, bar će boja odgovarati
boji puknute usne.</div>
<div class="western" style="text-align: justify;">
Drage žene, sretan vam
svaki dan! Ne zaboravite da je svaki naš, i nije svaki dan posut ružama
ali ne mora biti posut ni diskriminacijom, udarcima, omalovažavanjem i
nepravdom.</div>
fridin_svijethttp://www.blogger.com/profile/15545131177299620362noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7714149809586355733.post-16477733632889387442015-03-02T20:20:00.000-08:002015-03-09T12:18:55.226-07:00Tik tak tik tak...Kome kuca biološki sat?<br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]-->
<br />
<div style="text-align: justify;">
U petak sam bila vani (čitaj, mirno piće s curama
– jer gdje osoba od 28 godina može izaći, a da ne bude okružena duplo mlađim
klincima kojima je sve vrh, znači vrh? Ok, možda pretjerujem. Stara sam i za
mirna sam druženja). Nas 4 babe našle se na pivi. Nije baš ženstveno, ali je
pasalo. Nekad ti dođe da popiješ pivo.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Dvije u vezi, jedna udana a jedna single. Sve smo
kao kul, moderne ženske. Složile smo se da ni jednoj na pragu tridesetih ne
otkucava biološki sat. Koji sat? (tik tak tik tak) Lajfstajl običnih smrtnica s
djecom nas ne zanima… a ipak, većinska tema večeri bili su klinci, svadbe,
zaruke, veze. Hm, čini se da ipak ne odskačemo? Je li moguće da smo zapravo
normalne žene? Jel moguće da hoćemo ono što zapravo nećemo? Da smo na sudu,
protiv nas bi se predočili sljedeći dokazi:</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Dokaz 1: Udaja me ne zanima, ali ipak eto… kao,
raspitujem se jer je jedna od nas organizatorica vjenčanja koliko bi me došlo
skromno, ali kul vjenčanje. Kuiš ono, neću ja crkvu. Hoću ja romantiku… na
otvorenom (ne radiju, prirodi)… gledamo se u oči i to romantiku. Al, kao ne
zanima me to. Pitam samo. Nakon što saznam koliko zapravo košta romantika,
odlučim da su svadba i udaja za mene ipak prekonvencionalni. (Tik tak tik tak
).</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Dokaz 2: Jedna od nas je u vezi 2.5 godine… i
ono, sve je super, sve je kul. On je taj. Nikad nije osjetila da je to to do
sad. I moderni su oni, i ne drže do etiketa… ALI. On ne spominje nikakve
zaruke, ma ni stanovanje a uređuje si stan. Što da radi? Da da hint… Da ga
pita? Kupila je već neke sitnice za stan, nije odbio! Mislim, kao…nije bitno
ali kad će više predložit neki sljedeći korak??? (Tik tak tik tak )</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Dokaz 3: Udana među nama govori kako joj idu na
živce ta pitanja kad će više djeca? Nije ona za to. Putuje svijetom, toliko još
destinacija je ostalo neistraženo. Uostalom… idu joj na živce. Ok, ajd ne idu
joj na živce. Ima djecu od frendica… i ok je igrati se s njima 2 sata i vratiti
ih mami. Uostalom, pa vidi da su bile lude kad su rodile. Neko vrijeme nisu
bile svoje. (šokantno, zar ne? ) Ipak, ima planove. Zna i kako će ih odgajati…
Neće raditi greške modernih roditelja. Ovi što klince ne doživljavaju, puštaju
im da gledaju tv po cijele dane… nasilne crtiće. Ona će to izvesti starinski…
Morat će ići van, igrati se. Ma nije problem da tu i tamo dobiju i plisku. Tako
se djeca odgajaju. I… možda će ih imati kad i njeno društvo. Čisto da ne bude
sad iznimka… iako, neke već imaju klince. Mislim, ali nije da je razmišljala o
tome… Ali mogla bi i posvojiti, tu se ubacujem i ja. Jer i ja ću posvojit. (Tik
tak tik tak).</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Dokaz 4: Da je netko slušao redoslijed naših
teme… djeca, udaja, klinci, zaruke… čuo bi samo tik tak tik tik… U jednom trenu
tako sam glasno čula kucanje da sam morala popiti još jednu pivu.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Čini se da ipak nismo toliko ‘moderne’. Ne daj
bože da ikoja od nas naglas kaže da zapravo želi sasvim normalne stvari. Jer
normalno više nije IN. Možda na idućoj cugi :) A možda poželimo normalne stvari
kad romantika više ne bude tako skupa, život u dvoje ne bude tako kompliciran a
klince ne bude tako teško i rizično odgajati u našoj zemlji. Dok to ne
riješimo, sat neka kuca tiho. Ko digitalni – možeš ga malo i uštimati.
Digitalni biološki sat!</div>
(Tik tak tik tak)fridin_svijethttp://www.blogger.com/profile/15545131177299620362noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7714149809586355733.post-80427240797730228802015-02-16T12:25:00.000-08:002015-03-09T12:26:19.730-07:00Prisežem!<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
<span data-mce-style="font-family: 'Times New Roman', serif;" style="font-family: 'Times New Roman', serif;">Prisežem da ovaj tekst neće biti predugačak! :) Gledala sam jučer prisegu prve hrvatske predsjednice. Bila je lijepa u plavom. </span></div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
<span data-mce-style="font-family: 'Times New Roman', serif;" style="font-family: 'Times New Roman', serif;">Iskreno,
moram priznati nisam gledala sve... prebacila sam na 'Zgodnu ženu' jer
je bio ciklus ljubavnih filmova za Valentinovo. Tko ima kabelsku mogao
je uhvatiti čak 3 filma s Julkom Roberts, sve romantične komedije. Nju
uvijek netko spasi na kraju. Dođe princ i izvuče je iz svih nevolja koje
joj se događaju kroz film. U dva filma bio je to Richard Gere. </span></div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
<span data-mce-style="font-family: 'Times New Roman', serif;" style="font-family: 'Times New Roman', serif;">No,
vratimo na se na predsjednicu i lentu. Od predsjednice imamo mrvicu
drugačija očekivanja... očekujemo da ona spasi nas ili bar pripomogne
spasu. Richarda Gerea nema za nju. U ovom slučaju, on je doma i čuva
djecu. Malo karikiram ali za promjenu nije bilo loše vidjeti prisegu
žene. Lentu je primila žena koja nije poželjela mir u svijetu, nego
bolje za svoju zemlju. </span></div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
<span data-mce-style="font-family: 'Times New Roman', serif;" style="font-family: 'Times New Roman', serif;">Za sad mi je to dovoljno. Ostalo ćemo tek vidjeti... Hrvatska čeka. </span></div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
<span data-mce-style="font-family: 'Times New Roman', serif;" style="font-family: 'Times New Roman', serif;">Razmišljala
sam malo o tim lentama, prisegama... koliko puta su oči uprte u nas dok
prisežemo? Dok nešto obećajemo. Koliko puta to zaista mislimo? Recimo
da u prosječnom životu ima par prisega... ajmo redom: </span></div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
<span data-mce-style="font-family: 'Times New Roman', serif;" style="font-family: 'Times New Roman', serif;">1.
Ako si vjernik prisežeš par puta na primanju raznih sakramenata.
Većinom se odričeš Sotone. Što i nije tako teško. Nitko ne želi Sotonu.
Osim ako si tinejdžer i zapadneš u krizu identiteta i neki kult. </span></div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
<span data-mce-style="font-family: 'Times New Roman', serif;" style="font-family: 'Times New Roman', serif;">2.
Kad diplomiraš – prisežeš da ćeš ponosno promovirati svoju struku, i
biti predstavnik akademskog puka.... itd. Ne sjećam se točno kako idu
riječi te prisege, ali znam da je bilo dosta svečano. 3 muškarca u
haljini, uplakani roditelji... i mi koji kročimo po diplomu misleći da
će nam donijeti bolje sutra.</span></div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
<span data-mce-style="font-family: 'Times New Roman', serif;" style="font-family: 'Times New Roman', serif;">3.
Ako zapneš na sudu kao svjedok – i tad se priseže zar ne? Da ćeš
govoriti istinu i da nećeš lagati. Ovo nagađam, vidjela sam to 100 puta
na TV-u.</span></div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
<span data-mce-style="font-family: 'Times New Roman', serif;" style="font-family: 'Times New Roman', serif;">4.
Ako pobijediš na izboru za Miss, preuzmeš lentu i prisegneš da se nećeš
udebljati više od 3 kile godinu dana koliko predstavljaš svoju zemlju.
To isto nagađam, nisam se nikada natjecala za Miss. Ali često sam držala
govor u ogledalu. Bože... šta bih svašta obećavala.</span></div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
<span data-mce-style="font-family: 'Times New Roman', serif;" style="font-family: 'Times New Roman', serif;">5.
Kad se ženiš ili udaješ. I tad prisežeš... prisežeš da ćeš voljeti i
poštivati osobu koja stoji pred tobom. Da ćeš biti uz nju ili njega do
kraja života, da je nećeš varati i da ćeš je voljeti čak i kad bude
izgužvana i sijeda. I ako ne spadaš u statistiku raspadanja svakog 3.
braka... prisežeš da ćeš živjeti kompromis kako bi sve to trajalo duže i
sretnije.</span></div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
<span data-mce-style="font-family: 'Times New Roman', serif;" style="font-family: 'Times New Roman', serif;">6.
Kad dobiješ dijete – vjerujem da prisegneš sam sebi da ćeš ga voljeti,
paziti i maziti do kraja života. Prisežeš da nećeš ponavljati greške
svojih roditelja, i da nikad nećeš biti kao svoja majka. Da ćeš sve
stvari napraviti drugačije... prisežeš da ćeš ti to puno mudrije
napraviti. Prisežeš sebi... ne znam, i ovu prisegu pretpostavljam. Nemam
djecu još, ali pretpostavljam da će prisega tako nekako zvučati. Iako u
dubini znam da mom budućem klincu neće faliti baš ništa da ja budem baš
kao moja mama.</span></div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
<span data-mce-style="font-family: 'Times New Roman', serif;" style="font-family: 'Times New Roman', serif;">7.
Prisežeš... ako postaneš predsjednica! Ili saborska zastupnica. Uz sve
riječi koje idu uz to, pustiš i suzu jer je to ženski. I jer trebaš
pustit suzu, za boga miloga postala si predsjednica jedne zemlje! Ako si
muškarac, nećeš pustiti suzu jer to bi značilo da si mekušac. Pustiš
neka plače tvoja žena. Prva dama. To je prednost kad si žena. Možeš sve
što hoćeš... sredit se, zaplakat, zapjevat... i prisegnut za
predsjednicu.</span></div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
<span data-mce-style="font-family: 'Times New Roman', serif;" style="font-family: 'Times New Roman', serif;">Ponestalo
mi je prisega. Vrijeme je da ispunim ono što sam prisegnula na početku
teksta. Da ovaj tekst neće biti predug. Za što god da prisežete...
mislim da je prije svega bitno biti iskren prema sebi. Pa ćete valjda
onda biti iskreni i prema drugima...inače nema smisla. </span></div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
<span data-mce-style="font-family: 'Times New Roman', serif;" style="font-family: 'Times New Roman', serif;">Živjeli!</span></div>
fridin_svijethttp://www.blogger.com/profile/15545131177299620362noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7714149809586355733.post-84804047677557982242015-02-09T12:23:00.000-08:002015-03-09T12:24:11.121-07:00Kakve veze imaju ljubav i poledica? Ovih dana Zagreb je zaleđen i nije loše imati nekoga tko će te
primiti za ruku ako na vrijeme ne vidiš zaleđenu lokvu na cesti. Dođe
dobro i u Splitu ljeti... ljetos sam se tako poskliznula i udarila bi
sigurno u stepenicu glavom na izlazu iz Dioklecijanove palače da me
netko nije uhvatio. I uhvatio me netko, bila je to malo jača Nijemica.
Moj dragi je gledao uokolo, bio je impresioniran time što unutar palače
postoji moderan WC.<br />
<br />
No, vratimo se na zagrebačku poledicu i
pustimo zasada skliske dalmatinske ulice. U subotu sam tako na skliskom
zagrebačkom asfaltu vidjela stariji par... cca 75-80 oboje. Idu oni tako
sporo – i drže se za ruke. Pričaju, gledaju se, zajedno održavaju
ravnotežu... i bezubi osmjeh te bake koji sam vidjela bio je nešto
najljepše što sam vidjela ovaj mjesec. Pomislih da bi tako trebale
izgledati sve Valentinovske reklame. Može li ljubav biti igdje
vidljivija nego u ovom slučaju?<br />
<br />
Kad znaš da nije bitan više ni
izgled, ni darovi, ni koliko kila imaš viška, imaš li izrast... zube?
Njih dvoje se gledaju ko da su zadnje osobe na ovom svijetu. I čisto
sumnjam da će obilježiti Valentinovo, ili da znaju koji uopće dan pada
dan zaljubljenih. U njihovim borama pišu godine koje su proveli skupa, u
naboranim rukama koje skupa održavaju ravnotežu urezano je i dobro i
loše koje su proveli skupa.<br />
<br />
I onda pogledam sebe, koja ću se
namrgodit i uvredljivo otpuhnut ako na Valentinovo nedajbože ne dobijem
neki cvijet, večeru ili sitnicu. Naravno, do sad je već naučio da se to
ne smije dogoditi iako uvijek kažem da je to glup običaj i da ga nećemo
obilježavati.<br />
Ono što ja sama zaboravljam, a vjerujem i veliki
broj nas da nije stvar u jednom danu – stvar je u svakom danu. Kažu,
nije proljeće jedna lasta. Tako valjda ni ljubav nije jedna ruža. Ili
buket.<br />
Ljubav je kad netko zna kakvu kavu piješ, ljubav je kad
ružu dobiješ 27.1. na skroz nebitan dan, ljubav je kad ti netko ostavi
tvoju vrstu keksa u miješanim keksima jer zna da druge iz tog mixa ne
jedeš. Ljubav je kad pojede tvoj kupus iz sarme jer zna da inače voliš
kiseli kupus, ali ne sa sarmom. Ljubav je kad... znaš to. Znaš da
sam/sama možeš dopuniti niz. Za svakoga je to nešto drugo. Zašto nam je
onda netko stavio taj 14.2. kao praznik ljubavi? Možda upravo zato da
nas podsjeti da nije bitan dan... da su sitnice koje ljubav uključuje
ono što trebamo raditi i trebamo željeti raditi svaki dan.<br />
<br />
Zato
žene drage, ako vas vaša bolja polovica ne uhvati ponekad kad se
poskliznete (u mom slučaju ne bi ni stigao svaki put), ako baš 14.02.
zaboravi da vam treba kupiti neku sitnicu, odvesti na večeru... ne
gledajte to kao tragediju. Gledajte opću sliku... gledajte sitnice.
Gledajte drži li vas za ruku onda kad ne možete hodati sami, gledajte
svaki dan. Ako drugi dani ne štimaju, ako sitnica nema... onda ima
razloga za paniku. Ovo ostalo su sve finese... Bitno je voljeti se svaki
dan! To se računa!<br />
<br />
Samci, ima prednosti taj 14. 2. i za vas...
kažu, najveće su šanse da ćete tu večer upoznati nekog novog ako izađete
van. Ovi u parovima il su doma, il na 'romantičnim' večerama.... Tako
da, to je savršeno vrijeme za lov! Plus, čokolada je na sniženju! :)<br />
Zato bili u vezi ili ne, sretno vam Valentinovo ispred nas :) i što manje padova na poledici.fridin_svijethttp://www.blogger.com/profile/15545131177299620362noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7714149809586355733.post-20822146635429602102015-02-02T12:22:00.000-08:002015-03-09T12:22:41.062-07:00Što se dogodi s Johnnyjem i Baby poslije Happy Enda?Ponekad mislim da sam u prošlom životu bila Indijka. Obožavam filmove
koji sadrže – ljubav, ples, glazbu i pjevanje. Ne nužno tim
redoslijedom a može i sve skupa. Tako sam jučer u moru kanala ponovno
naletjela na Prljavi ples. Legendarni Patrick Swayze i Jennifer Imam
Novi Nos Grey. Al u fazi kad je ona bila ona – s normalnim nosom. Pamtim
taj film otkad znam za sebe. Prvo ga nisam smjela gledati jer je mama
smatrala da nije prikladan za djevojčicu od 5 godina. A onda kad sam ga
počela gledati – nisam mogla prestati.<br />
<br />
Jučer sam ga ponovno
pogledala od početka do kraja. Samo... jučer mi kraj baš i nije legao.U
glavi mi je ostalo samo: Zbilja, što se dogodi s Johnnyjem i Baby
poslije plesnjaka? Jel ostanu skupa pa ih uzdržava njen tata dok ona
studira? Putuje li Baby dalje s njim svijetom od gaže do gaže u
prikolici ili onom crnom autu u kojem je razbio prozor jer je zaboravio
ključeve unutra? Može li Baby postati doktorica i spašavati zemlje
trećeg svijeta uz Johnnyja koji fantastično uvrće bokovima i ima lude
zamisli kako da napravi super predstavu? Ostavi li je Johnny ipak u
kutu?<br />
<br />
Kao i sve velike stvari – ostalo je negdje u svemiru.
Otvoreno za interpretaciju. Ovaj put me kraj rastužio jer ga prije nikad
nisam preispitivala... uvijek imaju happy end i to je to. Sad se brinem
za njih. Hoće li opstati? Jel to samo ljetna afera? Kako i od čega
žive?<br />
<br />
Pjevno-plesni drugi film koji sam gledala neki dan – Into
the Woods, igra u kinima, odlična ekipa Meryl Streep, Emily Blunt
rasturaju ... (Spoiler alert!!!! ne čitaj dalje ako te zanima ovaj film
ili samo preskoči ovaj odjeljak) je ponudio priču poslije priče. Zapravo
je dao odgovor – što se dogodi između Pepeljuge i princa jednom kad
dođe onaj 'i živjeli su sretno do kraja života'. Ni to mi se nije
svidjelo. Zašto? Zato što se ispostavilo na kraju da je princ švaler a
Pepeljuga je zaključila da ona zapravo voli kućanske poslove. Tko mi je
kriv! Princ ima i ispriku: Oprosti... učili su me da budem šarmantan. Ne
i iskren.<br />
<br />
Pošteno. Nitko nije specificirao detalje oko princa,
ali u glavama svih žena on je nekako savršen. I to je problem – stvara
se kriva slika. I onda kad dođe onaj dio poslije sretnog kraja pitaš se
što nije u redu jer nitko te nije upozorio na ovo! To nije pisalo u
ugovoru! I trošiš novce na Cosmo jer tamo pišu svi odgovori.<br />
Okrivljujem
Hollywood za sve ženske zablude vezane uz muškarce. Isto vrijedi i
obrnuto. Možda bi bilo bolje da ima više filmova s krajem koji pokazuje
što se događa poslije sretnog kraja. Onaj stvarni život – koji može
izgledati jednako lijepo čak i kad nema romantike, kad ima samo
svakodnevnog života. Ono kad umjesto romantične večere imate ćevape.
Naručene.<br />
<br />
Da ja pišem ili snimam kraj poslije kraja za Prljavi
ples – evo kako bi izgledao od jučer (od jučer kažem, jer možda mi sutra
u drugom raspoloženju kraj kakav je u Prljavom plesu bude sasvim u
redu) . Baby bi otišla na faks, a Johnny bi otvorio svoju školu plesa. I
ostali bi u vezi. Jako bi se jako voljeli na početku, a onda bi
shvatili da imaju različite interese i nakon neke 3-4 godine bi shvatili
da možda i nisu jedno za drugo. Upoznali bi druge ljude... i možda se
čak razišli kao prijatelji. Život bi išao dalje, oboje bi se oženili s
nekim drugim... imali kredite, hobije, tajne užitke... i sjetili bi se
jedno drugog tu i tamo. Svaki put kad bi vidjeli par na ulici kako
pleše... kad bi čuli 'njihovu' pjesmu. Bili bi si lijepa uspomena.<br />
<br />
Tako
je jučer u mojoj glavi završio Prljavi ples. Na ovaj gore moj način.
Možda nije romantičan, možda je nemoguć... al, to je moja glava.<br />
<br />
Svi
imamo neki film čiji kraj ne možemo preboljeti pa si pišemo ili bar
zamišljamo druge krajeve. Bar na platnu, u životu čak stvarno možemo
sami režirati svoj kraj.<br />
<br />
Tek da počenem o Titanicu... Božemesačuvaj.fridin_svijethttp://www.blogger.com/profile/15545131177299620362noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7714149809586355733.post-79634743838935028662015-01-19T12:19:00.000-08:002015-03-09T12:20:39.058-07:00Zašto ovaj ponedjeljak i nije tako loš?<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
Danas
je najdepresivniji dan u godini. Tako kažu znanstvenici... Uvijek sam
im se divila i čudila. Pogotovo onima koji život posvete nečemu poput
istraživanja seksualnog života afričkog slonskog pauka koji izlazi van
samo na pomrčini sunca, kad je neparni datum i pari se sam sa sobom. A
poslije toga se raznese otrovom koji mu viri iz zadnje dlake na leđima.</div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
No,
vratimo se depresiji. Kažu spomenuti da je 3. ponedjeljak u godini
najdepresivniji dan ikad. Ne znam kako su došli do tog proračuna,
iskreno me ni ne zanima... ali ja u ovom vidim samo pozitivu. Nadam se
da ću dio prenijeti i na one kojima to treba. Zašto? Pa ako je ovo
najgori dan u godini, znači da do 2016. nećemo imati gori. Ako je po
znanstvenicima...</div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
Ipak, ovaj najdepresivniji dan mi izgleda nekako bolje od prošlogodišnjeg. Zašto? Pa evo nekih stvari...</div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
-
Tko radi, od 1. ove godine ima plaću veću za cc 100 kn. Mislite da 100
kn ne znači ništa? Pa evo... meni znači. Što mogu s dodatnih 100 kn?
Mogu si kupit tekućinu za meke leće koju ionako moram kupovat svaki
mjesec. Mogu si platit premiju zdravstvenog osiguranja i još mi ostane
30 kn za neki lak za nokte koje volim i skupljam. Mogu si 10 dana
pokriti kruh i mlijeko ako banaliziram. Uglavnom... nije nešto ali bolje
nego da je bez njih.</div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
-
Jeste pročitali negdje da od 1. idu i neke promjene mirovinskog? Pa
naizgled to nam ne znači ništa. Ali, zapravo znači ako pogledate Zakon o
radu. Znači jer će možda poslodavci biti naklonjeniji zapošljavanju
mladih. Prvo, novost znači da idu olakšice poslodavcima na ugovore na
neodređeno za osobe mlađe od 30 godina. Što to znači? To znači ako imaš
28 godina, lakše ćeš dobiti ugovor na neodređeno jer će poslodavac manje
plaćati doprinosa za tebe a više će uskočiti država. To znači da ćeš se
moći pridružiti većini Hrvata pa si dići kredit i kupit možda vlastiti
stan... auto... Promjene u zakonu o radu donose i olakšice za
zapošljavanje invalida. Jeste li znali da po novom svaka tvrtka koja ima
preko 20 zaposlenih mora zaposliti i jednog invalida? Meni je to
pozitivna stvar!</div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
-
Gorivo nam vrtoglavo pada.... cijene sve niže i niže! Ako pogledamo
cijene prošle godine u ovo vrijeme, pun tank smo plaćali za oko 60-70 kn
više. Nije loše zar ne? Još čekam da nas netko uštipne i prekine ovaj
san o snižavanju cijena. Isto tako čekam da se snize sve druge cijene...
sjećate se kad su cijene goriva rasle? Raslo je i sve drugo jer su se
pravdali da moraju. Pošto gorivo raste jel? E, pa jedina negativna stvar
kod snižavanja cijena goriva mi je to što ne vidim da se sve drugo
snižava. To još čekam.</div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
-
Pratimo rukometno svjetsko prvenstvo u Katru. Tog nije bilo prošle
godine. Kao ni Snježne kraljice koja je prošle godine preskočena jer nam
je bilo toliko loše da ni snijeg nije pao u glavnom gradu. A ove
godine? Sve po planu!</div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
- Siječanjska sniženja se zahuktavaju! Jeftiniju odjeću u godini po dućanima nećete naći!</div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
- Kako rekoh, svaki ponedjeljak poslije ovog bit će veseliji :)</div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
-
Još uvijek smo na početku godine. Taman sad staju sva ona kajanja koja
su nam ostala od prošle i ide se u nove pobjede. Nove stvari koje su
zapisane samo za 2015. Na početku smo! Imamo vremena... sve stignemo!</div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
Tu
stajem, meni je ovo dovoljno da mi ovaj ponedjeljak bude sasvim dobar.
Nadam se da se na listi našlo nešto i za vas... a ako sam to zaboravila
staviti, slobodno dodajte u komentarima :)</div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
<br /></div>
Iš depresijo, iš! fridin_svijethttp://www.blogger.com/profile/15545131177299620362noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7714149809586355733.post-58377240109205738732014-12-19T12:17:00.000-08:002015-03-09T12:18:22.682-07:00Predbožićna noćna mora - darovi<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
Vjerujem
da vam je kao i meni 500 puta palo na pamet pitanje oko Božića... otkud
darovi? Zašto darovi? Na kraju je jednostavnije odgovoriti: Zašto ne? I
krenete putem kojim većina ide. Na kraju dana, svi volimo darove.</div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
Na
pitanje otkud oni za Božić – vjerojatno moramo okriviti ona 3 mudraca
koja su prije 2014. godina kad su došli u posjet malom Isuseku donijeli
zlato, tamjan i mirise. I dobro da jesu, jadnik je rođen u štali. Ali,
nije poanta u tome. Poanta dara je kad god ga dajete nekome da to nešto
znači. Da je to dokaz da poznajete nekoga, i da ga želite usrećiti nečim
za što znate da će mu/njoj puno značiti. Nekad je to obični cvijet,
nekad usisavač, a nekad... dijamanti. Ovisi.</div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
Dakako,
postoje ljudi kojima nemate pojma što kupiti. I to već stvara tremu u
želucu. Razlozi zašto nemate pojma što kupiti su sljedeći:</div>
<ol data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
<li><div class="western">
Ili se znate preko 100 godina pa ste im tijekom godina sve već živo ispoklanjali</div>
</li>
<li><div class="western">
ili imate posla s osobom koja ima sve a vi nemate baš velik budžet</div>
</li>
<li><div class="western">
ili imate posla s osobom koja nema posebnih životnih radosti osim križaljki (moja majka)</div>
</li>
<li><div class="western">
ili imate posla s osobama koju malo što može oduševiti</div>
</li>
<li><div class="western">
ili imate posla s osobom koja nema dušu</div>
</li>
</ol>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
U
svakom slučaju, splet okolnosti je takav kakav jest. Prokletstvo može
biti i ako imate previše prijatelja. Nemojte me krivo shvatiti, volim ja
svoje prijatelje i nikad ih ne bi mijenjala... al me u prigodama poput
Božića ili siječnja kad je baš slučajno većini mojih najbližih rođendan
darivanje financijski uništi.</div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
Ok, kuknjava je gotova. Idemo vidjeti što se može učiniti.</div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
Pitanje broj 1: Što kad imate puno prijatelja ili ljudi kojima u isto vrijeme morate kupiti dar?</div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
Ako
se radi o vašem društvu gdje ste svi povezani, predlažem 'božićni
domjenak + tombolu'. Tu se fino dogovorite da će svatko od vas 10, 15,
3... kupit po jeda dar! Ne se zna kome ga kupujete, univerzalan je i ne
skup. Fino se skupite, podružite, darove označite brojevima i izvlačite.
Na kraju večeri super ste se zabavili, niste puno potrošili, dar ste
kupili i dar ste dobili. Win – win situacija! Nedostatak ovakvog
darivanja je što je stvarno sve rizik... možete dobiti stvarno šugav
dar, ali možete i super proći. To ujedno gledajte kao test sreće kakva
vas iduća godina očekuje!</div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
Ovaj
način itekako preporučujem. Mi na radiju ga prakticiramo, ja sa svojom
ekipom... sve skupa je zabavno i lijepo. I što god dobijete – drago vam
je. Vjerujte.</div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
Pitanje
broj 2: Što kad vam se dogodi da nemate pojma kakav dar kupiti... a
bitno vam je da bude dobro i da se osobi svidi? Evo par ideja:</div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
1.
Album s mixom slika ili neka memori knjiga (ako ste frendovi,
raspekmezit će se... ako je mama vjerojatno od šoka neće doć sebi -
provjereno) Niko više ne izrađuje slike pa albumi sa slikama stvarno
dobro dođu svima.</div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
2.
Srećka ili neka igra na sreću - nikad ne znaš što će strugalica
otkriti. Originalno i fora. Dobro, možda ne za mog starog. Od svoje 12.
godine ispod bora uz dar dobijem i srećku. Jedne godine sam ostrugala 20
kn.</div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
3.
Home made dar - ako imate imalo kulinarskih sposobnosti ukrasna kutija s
paprenjacima ludih oblika. Napisana pjesmica koja opisuje vaš odnos,
ako imate imalo dara bilo bi fora da je satirična. Ako imate posla s
osobom koja nema smisla za humor, onda može biti srcedrapteljna itd....</div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
4.
Poklonicima adrenalina - skok iz aviona s instruktorom za dvoje, 800
kn. Na ponudama dana može se naći svako malo. A i ništa ne govori
'Sretan Božić' više od ponude dana koja te nagovara da skočiš s visine
od 5000 metara. (isto vrijedi i za cice, sve češće su u ponudi i
plastične operacije)</div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
5.
Soba! Koji je krađa od Djeda Mraza - zato da osobica kojoj se dariva
dar ima nešto božićno tijekom cijele godine. Dakako, mislim na
posvojenje iz ZOO na godinu dana.</div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="western" data-mce-style="text-align: justify;" style="text-align: justify;">
Tu
stajem. I znam da ću sad biti preprozirna, ali na kraju svega – dar je
stvarno super dobiti ali nije poanta Božića u tome. Ok, mogu sad drviti
još 3 stranice o tome, ali neću. Vjerujem da razumijete gdje ciljam. U
zemlji gdje imamo preko 300.000 nezaposlenih teško da će u svim domovima
i biti skupocjenog darivanja. Tu moramo biti maštoviti, i klišej
jest... ali i sitnica ako je od srca znači puno. Stvarno znači. Sretna
vam božićna potraga!</div>
fridin_svijethttp://www.blogger.com/profile/15545131177299620362noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7714149809586355733.post-83903166934150781132014-10-31T12:12:00.000-07:002015-03-09T12:14:10.886-07:00Mojih top 10 hororaJako volim horore. Uz trilere, to mi je definitivno omiljeni žanr.
Volim vjerovati da sam ih pogledala bar 70 posto snimljenih... ikad. U
prečacima na pregledniku imam listu svih horora koji su ikad snimljeni.
Od 1800te pa do danas. Podijeljeni su po desetljećima, po godinama i po
zemljama. Sličan popis možete naći na Wikipediji.<br />
<br />
Već po priči i
traileru mogu pogoditi jel dobar ili nije. Rijetko kad me neki prevari.
Volim psihološke, bez kapi krvi. One koji ti se kližu po živcima, a
njihova glazba ti ježi svaku dlaku na tijelu. Zato tip filmova o
Freddyju Krugeru i Slagalici strave nije za mene. Od toliko krvi ne mogu
ozbiljno pratiti film.<br />
Gledanje horora gledam kao malu
adrenalinsku injekciju. Svaki put umirem od straha, trzam se ko luda, i
pola filma mi je ruka na očima. Ili sam pod dekom i molim svoju bolju
polovicu da mi održi glasovni prijenos. Umirem od straha, ali ih volim.
Ako ih gledam sama, to mora biti sa svjetlom ili po danu. To ne umanji
moj doživljaj.<br />
<br />
Danas/noćas je Noć vještica. Osobno, ne obilježavam
je. Koristim ju kao i svaku normalnu priliku da idem van, što bi
učinila ionako. Taj zapadnjački običaj ne smeta me pretjerano, ali
vjerujem da svi koji nemate u planu izlazak večeras – bit ćete
bombardirani kojekakvim hororcima na televiziji večeras... Pa, ako vam
se ne svidi to što nađete, a gleda vam se nešto strašno pod dekicom -
evo preporuke. Meni su bili dobri.<br />
Krenut ću s klasicima, uvijek sam pobornik originalnih verzija:<br />
<br />
<b>1. Rosmaryna beba 1968.</b><br />
Ne
bih preporučila trudnicama da ovo gledaju. Mladi bračni par se useli u
novi stan... susjedi su malo čudnjikavi... a ni atmosfera u zgradi nije
bolja. Sve se zahukta kad Mia Farrow ostane trudna i počne imati čudne
simptome. Ono što je fora u filmu je recimo da čak i te davne 68. se
spominje naš dragulj Jadrana – Dubrovnik. Naime, susjedi u filmu
izjavljuju da idu na odmor u Dubrovnik. Sve u svemu fantastična glazba,
režija Polanskog... gluma. Tko se ne naježi bar 3 puta – nije čovjek!<br />
<div class="wpview-selection-before">
<br /></div>
<div class="wpview-selection-after">
<br /></div>
<b>2. The hills have eyes 1977.</b><br />
Ako
ste pomislili da je ljetovanje s vašom obitelji scenarij iz pakla,
pogledajte ovaj film. Nećete se više žaliti. Obitelj u filmu odlazi na
odmor, u kamperu putuju kroz pustoš Amerike i zapnu u brdima gdje je
nekad testirana nuklearna bomba. Posljedice testiranja su ljudi koji
su... pa monstrumi. Plan preživljavanja nije lak.<br />
<div class="wpview-selection-before">
<br /></div>
<div class="wpview-selection-after">
<br /></div>
<b>3. The Omen – 1976.</b><br />
Nakon
ovog filma nećete baš blagonaklono gledati petogodišnjake. Jedan takav
je mali Damian oko kojeg se događaju čudne stvari. Kako i ne bi kad je
vražje dijete... Film prati borbu njegovih posvojitelja da shvate što to
nije u redu s Damianom. Glazba, napetost... radnja. Ovaj film zahtjeva
bar 5 puta dizanja svih dlaka na tijelu.<br />
<div class="wpview-selection-before">
<br /></div>
<div class="wpview-selection-after">
<br /></div>
<b>4.</b> <b>It – ili Ono</b><br />
Ono
je razlog zašto generacije poslije 80. ne vole klaune. Zastrašujući su.
Stephen King napisao je nešto što je sama Sotona stavila na ekrane i
proširila po svijetu... Priča je ovo o zlokobnom klaunu, zapravo u
entitetu koja će otkriti tvoje najdublje strahove i gurnuti ih pred
tebe.5 prijatelja krenut će u borbu protiv 'klauna'. Pitanje je, hoće li
izdržati do kraja?<br />
<div class="wpview-selection-before">
<br /></div>
<div class="wpview-selection-after">
<br /></div>
<b>5. Insidious</b><br />
Idemo
na nešto maaalo novije. Ako se ne varam ovaj film je proglašen hororom
2010. Prije nego počnete gledati film, pogledajte dobro u ormare, ispod
kreveta... oko kuće. I ako ikad nakon njega zaspite, potrudite se ne
izaći iz vlastitog tijela jer postoji mogućnost da nećete moći pronaći
put natrag. A vjerujte, mjesto gdje možete zapeti nije lijepo.<br />
<div class="wpview-selection-before">
<br /></div>
<div class="wpview-selection-after">
<br /></div>
<b>6. Sinister </b><br />
Ethan
Hawke u zadnje vrijeme je zapeo na hororima, i da vam iskreno kažem –
dobro mu stoje. Ja nakon ovog filma nisam mogla spavati bez ugašenog
svjetla. Ako se ikad pitate, kom manijaku bi palo na pamet uselit se u
kuću u kojoj je na drvetu ispred obješena cijela obitelj, a dijete je
nestalo... samo pitajte Ethana. Naravno, ako preživi na kraju. Film je
premračan, i poslije njega sigurno nećete poželjeti kopati po tavanu i
tražiti stare snimke... samo kažem.<br />
<div class="wpview-selection-before">
<br /></div>
<div class="wpview-selection-after">
<br /></div>
<b> 7. Sirotište</b><br />
Za
razliku od svih ostalih na ovoj listi, Sirotište je španjolski film.
Glavna uloga je pripala fantastičnoj Belen Ruedi, svi koji prate
Španjolce znaju u čemu je kvaka. Ostali koji ne prate, opet moraju
pogledati ovaj film da vide koliko je fantastična. Belen glumi socijalnu
radnicu koja se nakon 20 godina vraća u sirotište u kojem je odrasla.
Štoviše, useljava se s mužem i posvojenim petogodišnjim sinom. Sin
upozna izmišljenog prijatelja koji ga tjera na igre skrivača, što nije
pretjerano zabrinjavajuće. Sve do trenutka kad mali nestane...<br />
<div class="wpview-selection-before">
<br /></div>
<div class="wpview-selection-after">
<br /></div>
<b>8. Krug </b><br />
Mislim
da su nakon ovog filma nestale sve VHS kazete iz optjecaja. Kad je
prije 12 godina ovaj film stigao u kina, kružile su neke priče kako su
ljudi doslovno umirali od straha. Ako ga kojim slučajem dosad niste
pogledali, krajnje je vrijeme. Bez brige, sve je sigurno. Gotovo da
nigdje danas ne možete ni vidjeti VHS kazetu. Upravo ona bila je dio
kletve u filmu. Ni crnokose žene vam nakon ovog filma neće biti drage.<br />
<div class="wpview-selection-before">
<br /></div>
<div class="wpview-selection-after">
<br /></div>
<b>9. Mama</b><br />
Nov
film. Ima zanimljivu radnju... i gotovo sve što dobar horor treba
imati. Dvije jezive klinke, kolibu u šumi (e, da. to me podsjeća i na
horor Koliba u šumi), nepoznati entitet, suicidalnog oca... i jako
zgodnog strica. Smiksati sve to s jezivim i neobjašnjivim micanjem po
kući i dobit ćete zabavu od nekih sat i pol. Sasvim solidnu.<br />
<div class="wpview-selection-before">
<br /></div>
<div class="wpview-selection-after">
<br /></div>
<b>10. The Conjuring</b><br />
Navodno
po istinitom događaju rađeno. Iskreno, ja kad na početku filma pročitam
da je nešto po istinitom događaju rađeno – odmah znam da će biti sr***.
Tako i ovdje. I nakon ovog filma sam neko vrijeme spavala sa svjetlom.
Što reći o radnji? Naivna obitelj, ukleta kuća, luda vještica koja ne
želi riknut. Puno djece, puno vriske... i naravno – istjerivači duhova. A
sad ozbiljno, dobar je. Pogledajte.<br />
<div class="wpview-selection-before">
<br /></div>
<div class="wpview-selection-after">
<br /></div>
Nadam se da ćete u ovih 10 naći nešto za sebe. Ja sam uživala u njima! I ježila se. I spavala sa svjetlom.fridin_svijethttp://www.blogger.com/profile/15545131177299620362noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7714149809586355733.post-10779377566878082332014-08-20T23:53:00.000-07:002014-08-21T03:14:17.435-07:00Ljudi koji čine trećinu našeg životaNeki dan sam razmišljala o svom poslu. Kraj godišnjih i tako... Imam tu sreću da radim ono što
volim. Osobno ne vjerujem da postoji ijedno radno mjesto bez onog nečeg
što te ponekad smeta. Postoji. Ali naučiš, preživiš i ideš dalje. I
nastaviš voljeti svoj posao. Ako ga voliš. Ako ga ne voliš... nađeš
drugi posao. <br />
<br />
Ono što svakako treba prestati raditi je
shvaćati sve osobno. U tom pogledu svaki dan sve više napredujem. Nije
uvijek lako. Negdje sam pročitala da gotovo nikad nikome nije problem
sam posao kao posao, većini ljudi u firmama smetaju međuljudski odnosi.
Pa kako i ne bi? Pa to su ljudi s kojima provodiš 8 sati dnevno, bar 40
tjedno... više ih viđaš od svoje obitelji. Kako te onda ne bi pogađala
loša atmosfera na poslu? Ponekad se to toliko otme kontroli da se naziva
i mobbingom. I treba, psihička maltretiranja na poslu nisu prihvatljiva.
Nitko nikad ne bi smio liječiti svoj ego ili nesposobnost na ljudima s
kojima radi. <br />
<br />
Mnogi smatraju da je mobbing neki
izmišljeni trend... da šta je to? Pa toga nikad prije nije bilo. Možda i
nije, ali nikad prije nije ni bilo toliko uredskih poslova kao danas.
Informacijsko doba stvorilo je tisuće radnih mjesta za koje moja baba
sigurno nikad nije čula. Kao ni za mobbing. U bivšoj firmi jedna od
direktorica je dobila otkaz nakon što je cijeli odjel potpisao peticiju
da više ne mogu trpjeti psihičko maltretiranje. Osim tog slučaja... malo
za koji znam...hrpa ljudi ni ne zna da je mobingizirana, a druga
polovica je jednostavno boji prijaviti to jer trebaju posao i trpe i
šute.<br />
<br />
Ako izuzmemo mobbing kao krajnost, postoje tu i blaže varijacije. O tome pričaš s frendovima na kavi. Ono što sam ja primijetila u razgovoru s prijateljima, slušateljima, i ljudima općenito o tome što ih frustrira na poslu, su specifične vrste ljudi...
rijetko posao kao takav. Kad tad ćete naletjeti na njih... kakav god posao
radili. I nekako se uvijek ponavljaju... Pa krenimo s tim tipovima koje možemo sresti na poslu, ne znam hoćete se složiti... prikupila sam ih što iz iskustva, što iz razgovora s raznim ljudima...ali komično-iritirajući su:<br />
<br />
<b>1. Emotivni vampiri</b>
- ili jednostavno iscrpljivači. Ljudi koji jednostavno toliko zrače
negativnom energijom da ti ubiju volju za životom. Bye bye kreativnosti u
takvom okruženju. Nemaš volje ikad se više nasmijati. Ako ste čitali Harryja Pottera, najbolji opis takvih je - dementori.<br />
<br />
<b>2. Žrtve</b>
- Ljudi koji zapravo rade vrlo malo, ali idu valjda od osobe
do osobe i žale se kako strašno puno rade. Da nitko drugi osim njih ne
radi tako kao oni... žrtve jadne. Svi su lijenčine osim njih. Firma bi
stala da njih nema. Takvim ljudima uvijek imam potrebu reći, daj se
preboli... svijet ne bi stao da nema tebe, mene...Billa Gatesa ili bilo koga drugog.
Svi smo zamjenjivi. Tužno ali istinito. Doduše, ako razglasiš da puno radiš - ljudi i povjeruju u to. Većina njih.<br />
<br />
3.<b> Uvaljivači i lijenčine</b>.
Njima sam se uvijek divila. Nekako uvijek opstaju u firmama, a ne rade
puno. Štoviše... skužila sam da su to često i ljudi s višim nekim radnim
mjestima. Kod njih mi je fascinantno to što nekako uspiju uvijek posao
koji treba napraviti uvaliti nekom drugom. Nikad za ništa nisu krivi...
jer nikad ništa zapravo ne rade oni... Kako? Magija.<br />
<br />
4.<b> </b><b>Tračare.</b>
Njima je najveće uzbuđenje doći na posao i pobrati svježe tračeve.
Duuugo piju svoje kavice. Znaju apsolutno sve o svima, a sami
su bezgrešni. Babe tračare mogu biti i
opasne. Naime, potkrade se i pokoja laž. Oni prezentiraju stvari kako ih
oni doživljavaju... a znaju najbolje. Jer tako to jest. Znaju apsolutne istine. A to što ponekad usput i izmisle.... to je
vjerojatno tako bilo. Obično nemaju neke privatne živote, ni puno prijatelja... zato im je najbolje na poslu naći isto takvog tračerskog
parazita... i scenariji se mogu početi redati... i teorije zavjere. Moja prijateljica iz djetinjstva dala je otkaz na prošlom poslu upravo zbog ovoga... zaključila je da nema tih para zbog kojih bi mogla trpjeti takvu atmosferu.<br />
E... je si
vidjela ovu? Šta planira ova? Bože... takva doć na posao? S kim je
on...? Priča se da vara ženu... Svakom su loncu poklopac. Negdje pred
kraj dana možda se i uhvate posla pa pošalju kakav mail. I to mail o
tome što su čule o Višnji iz knjigovodstva.<br />
<br />
5. <b>Uredski seksualni manijaci </b>-
u bivšoj firmi postojao je ljigavac kojeg nisam voljela sresti na
hodniku. Obavezno bi se uvaljivao s najjeftinijim mogućim frazama (tipa, podsjećaš me na botičelijevu veneru???) ... i
sve to na najogavniji način. Nisam bila jedina, njemu je bilo bitno da
je žensko. U serijama je to uvijek smiješno i simpatično. Ovdje nije
bilo... Bilo je jezivo i neugodno. Čovjek zbog kojeg nisi volio ostajati
dokasno na poslu... nikad ne znaš otkud će ispasti, a ko za vraga - vozio je kombi. <br />
<br />
6. <b>Gospodin ili gospođa Sveznalica.</b>
E ti ti brate sve znaju, od kvantne fizike pa do tajlandske pedikure.
Vole dat savjet o svemu što radiš... jer, sve su oni doživjeli. Sve
bolesti imali. Sva vremenska razdoblja proživjeli. Mudrost im pršti iz
očiju... i nedo bog da ih išta pitaš... pripremi se na sagu od jedno 3-4
sata. Takve čak i babe tračare izbjegavaju. <br />
<br />
7. <b>Oni kojima sve ide na živce</b>. Bojim se ponekad da sam ja u ovoj skupini... ali ostat ću živjeti u nadi da nisam. Ova ekipa se sarkazmom brani od svijeta...Nekad i sa svojom ogorčenošću pretjeraju.<br />
<br />
8.<b> Ulizica</b> - moram li išta pisati o ovoj kategoriji? Možda ih ne primijetite na prvu jer od njih samo vidite noge koje vire šefu iz guzice. Ono što je meni poražavajuće u cijeloj priči je to da njihov sistem zapravo pali. Očito je da svima paše pažnja, pa čak i ona lažna. Prijateljica mi se baš požalila da je u njenoj firmi to jedini put ka uspjehu. Pa ko ima želudac...<br />
<br />
9. <b>Mame izvlakuše</b> - One su ispunile svoj razlog postojanja na ovoj kugli zemaljskoj. Rodile su... i odmah, naravski, vrijede više od nerotkinja koje su život podredile zabavi, seksu, izlascima i drozi. Mame izvlakuše se razlikuju od normalnih majki po tome jer ne prestaju pričati o djeci i smatraju da zato što imaju djecu im se automatski mora olakšati na poslu. Nikad ih ne prestaju koristiti kao ispriku zašto baš ne mogu raditi neke smjene, baš ni jedan blagdan, vikend... i sl. Nemojte me krivo shvatiti, naravno da radnim majkama nije lako. Imaju puno više obaveza od mene... I divim im se!<br />
<br />
Kao majke kojima se divim morala bih izdvojiti 2 kolegice... jedna je s bivšeg posla, samohrana majka koja nikad nije dana bolovanja uzela zbog male u 4 godine! Apsolutno je nikad nisam čula da kaže da ne može raditi neki dan zbog klinke... ili moja sadašnja kolegica koja se svako jutro diže prije zore, nikad ne kuka i doslovno sam je morala moliti da mi pokaže sliku svoje curice. Takvim ženama spomenik!<br />
<br />
10. <b>Avonke ili prodavačice</b> - moram priznat da sam i sama bila u takvoj kategoriji. Prošle godine sam na poslu prodavala svekrovo vino od kupine. Navala je bila samo takva... nisam inzistirala. Samo sam ljude obavijestila što nudim. :) A sad za ozbiljno... ubijaju me ljudi koji na poslu ne samo da nude, nego te i napadaju da kupiš recimo... vunene kape koje plete njihova baka a cijena im je nevjerojatnih 300kn, proizvode iz avona... i sl. Nekad ti dođe da kupiš samo da se maknu. Hm, pitam se je li prodaja kupinovog vina išla tako dobro zbog toga?<br />
<br />
Istina
bog, kad skupite sve te likove i atmosfera se zahukta... stvarno, radni
dan vam može biti nalik onome iz serije The Office. Srećom, teško baš
da se svih deset tipova skupi na jednom mjestu jer vjerujem da bi takva
tvrtka propala. Ipak, svaka firma ima i svoje varijacije... nove likove
za koje možda ni nemam razrađen scenarij.<br />
<br />
Na kraju dana, znam da se svatko od nas može naći u bilo kojoj kategoriji ponekad.<br />
<br />
Firma u kojoj
ja radim je mala. Ima li u njoj netko od 10 gore navedenih? Ovisi koga pitaš. Ima nekih 25 ljudi...osim što smo kolege i družimo
se. I pričamo. I smijemo se puno svaki dan. I svađamo se ponekad. I
plešemo. I vičemo. I zna se zapjevati... oko podne je ručak kod nas.
Uvijek imaš nekoga s kim možeš naručiti jelo. I svako malo netko donese
hranu za sve nas, bilo da je nečiji rođendan ili uvedeni Dan kolača. I znaš da će ti sv. Nikola donijeti nešto u čizmicu. I znaš da će te neko jebeno prestrašiti na Noć vještica. I
volim vjerovati da tamo imam i prijatelje. Neki su mi dragi, neki malo manje. I
to je u redu... gledam na nas kao jednu veliku disfunkcionalnu obitelj. A na obitelj se ne možeš dugo ljutiti... Ok, možda će račun kod psihijatra biti malo veći. Ali tako je to s obiteljima...<br />
<br />
U sljedećem postu donosim listu kolega iz snova.Naravno da postoje, u većini su i hvala bogu na njima! :)fridin_svijethttp://www.blogger.com/profile/15545131177299620362noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7714149809586355733.post-30349513154624721432014-07-17T01:36:00.003-07:002014-07-17T01:36:59.463-07:00Prase u Teheranu<div>
Vjerujem da nikome nije nepoznat izraz: Da guzica vidi puta. Upravo mi je ta misao bila u glavi kad sam se spremala na Ultra festival koji se prošlog vikenda održao u Splitu. Zanimalo me što je to. Jer volim svugdje i promatrat svašta. </div>
<div>
<br /></div>
<div>
Nisam fan elektronske glazbe, ne znam te kul pokrete pumpanja... i prilično sam sigurna da smiješno izgledam kad pumpam. A znam to, jer sam potpomognuta alkoholom to tu i tamo radila. Dobra stvar je da me gotovo nikad nije briga kako sve to skupa izgleda i nemam problema sa sramoćenjem. Zabavlja me to. Osim komercijale (Guetta, Garrix, Feddy, Afrojack...) koju mi puštamo na radiju, nisam neki pretjerani fan. Ovi pjesmuljci su mi ušli u uho i pašu mi, pa ću se razgibati kad ih čujem. Pojačat ću i radio...Jesam zato prodana duša? Ako pitate moje prijatelje, jesam, ali šta da radim kad mi se to sviđa? Pa sam se prestala opravdavati. Al to je to što se tiče DJ-a. Iskreno, za većinu ne znam ni kako izgledaju. </div>
<div>
<br /></div>
<div>
Pa otkud onda ja na Ultri? Pa zato jer je to mjesto gdje se moralo biti vikend iza nas. Cili svit je bio u Splitu doslovno. A i mislim si, ako je bilo dovoljno dobro za Rozgu, Šušnjaru i Joleta da dođu, pa što neb ja. Ni oni mi ne izgledaju kao tehnofreakovi.</div>
<div>
<br /></div>
<div>
Što reći o samom festivalu? Svakako nešto što se treba doživjeti! Vikend u Splitu, 100.000 ljudi, ljeto, more i zabava! I kad sve skupa u globalu gledam, tako je i bilo. </div>
<div>
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgOZSzkRFUNCiR7iSRmSzqmB84PP3Ob1S_mE0B5Zzg6LEJz-t89ViXSu0tW0KVQ7WHqhpsXZ5-ZO9Vx218mLrPkxCohgAh_UXYdmWPmJEIzH3xTjcMt5nFVZF45Uiqsd9He48QRz3HHp6o/s1600/ultra1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgOZSzkRFUNCiR7iSRmSzqmB84PP3Ob1S_mE0B5Zzg6LEJz-t89ViXSu0tW0KVQ7WHqhpsXZ5-ZO9Vx218mLrPkxCohgAh_UXYdmWPmJEIzH3xTjcMt5nFVZF45Uiqsd9He48QRz3HHp6o/s1600/ultra1.jpg" height="300" width="400" /></a></div>
<div>
<br /></div>
<div>
<br /></div>
<div>
Čitam malo komentare forumaša, ima puno kritika na organizaciju. Iskreno, i sama sam to shvatila ali nije nešto po čemu ću pamtiti Ultra festival. Možda zato što ja uopće nisam loše prošla? Iskreno, biti novinar ima svojih prednosti. Za početak ne moraš ulaziti u gužvu s ostalim smrtnicima, dakako - još da smo prvi dan odmah našli press centar sve bi bilo bolje. Ali nismo... pa smo ušli kao sav puk. Mojih par zamjerki organizaciji, a to su zamjerke i većine: </div>
<div>
<br /></div>
<div>
1. Premalo ulaza na tu količinu ljudi, kao i izlaza</div>
<div>
2. Narukvice za plaćanje nisu radile par sati... </div>
<div>
3. Navodno su wci bili u komi ali taj dio nisam osjetila</div>
<div>
4. U jednom trenu se stvarno nije znalo tko pije tko plaća. Na kraju se ispostavilo da je mogao bez ulaznice ući tko je i kad htio. Frendica koja je bila s nama ulazila je svugdje do VIP dijela s nama bez da ju je itko ijednom tražio da pokaže kartu! Dakle, 1000 kn koje se moglo uštedjeti... </div>
<div>
5. Preskupa cuga. I pizza za 200 kn! Ali, navodno je to normalno. </div>
<div>
<br /></div>
<div>
Tu ću stati s negativnim stvarima jer je upravo nedostatak organizacije doveo do toga da dobijemo i prelude stvari. Za početak, kolegici i meni kad smo tražile press centar naivna hostesa uvalila je i VIP GOLD ulaznice... na koje zapravo uopće nismo imale pravo ali smo ih dobile tek tako. Što je super stvar... Iako nam je sam VIP gold užasno bio dosadan. Hrpa fačica nagurana na jedno mjesto, stoje ko bandere. Od gužve ne vide ni pozornicu ni DJ-je. Tamo smo ostali doslovno 5 minuta i preselili se na tribinu do gdje je bilo bolje. </div>
<div>
<br /></div>
<div>
Iza press centra otkrili smo sasvim normalnu birtiju gdje je runda za 4 osobe (alkohona) bila 55 kn što je sasvim ok. Ako tu uračunaš i činjenicu da te poslužuje konobar koji je iiiisti Kerum - imaš potpuni doživljaj Splita. </div>
<div>
<br /></div>
<div>
Dalje, u jednom trenutku smo i svi skupa završili s DJ-ima na pozornici! Dok su nastupali Fedde La Grand i Martin Garrix - bile smo s njima na pozornici. E, taj dio mi se svidio. Nisam to nikad doživjela... ispred tebe masa u dileriju, a ti gledaš doslovno obje strane festivala... Čak mi je pomalo bilo žao što nisam toliko fan. Bilo bi to iskustvo života. Pokušala sam se vizualizirati sa Springsteenom na pozornici. Jaoooo.... to bi bila drama. Ali i mali Martin je bio ok. </div>
<div>
<br /></div>
<div>
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi42sr108cs5Pt4BlFdyn4kqG1D6DgFpIzzwgqB0PVFuSLH17dUgX7cCpf4hWuzcALPSexqfEHIKtADg7pUJ9qkwJQpzxmL0l8jk_GN_up3zHzjnCI5Hud-iyY7Ce8wu9gqv7OcD8tkhoU/s1600/ultra2.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi42sr108cs5Pt4BlFdyn4kqG1D6DgFpIzzwgqB0PVFuSLH17dUgX7cCpf4hWuzcALPSexqfEHIKtADg7pUJ9qkwJQpzxmL0l8jk_GN_up3zHzjnCI5Hud-iyY7Ce8wu9gqv7OcD8tkhoU/s1600/ultra2.jpg" height="300" width="400" /></a></div>
<div>
<br /></div>
<div>
<br /></div>
<div>
Ultra? Kako da opišem sve to skupa? Na prvi dojam čini ti se da ćeš spolnu bolest pobrati iz samog zraka, ali to je zapravo elektronski Woodstock, samo sa manje zločina. Kažu, palo je 200 dilera... na 100.000? Molim vas. Na jednom mjestu hrpa ljudi željna plesa, zabave i dobrog raspoloženja. Svega toga sve 3 večeri Ultre u Splitu nije manjkalo. Split su preplavili mladi i stari u fluorescentnim bojama i vrućim hlačicama iz cijeloga svijet. Amere smo prepoznavale tako jer su bili nabildani, namirisani i kopije MTV-ovog Jersey Shorea. Brazilcima smo se divili je su stalno mahali zastavama unatoč sramoti sa svjetskog. Poruku su slali: Brazil je tu! Japanci, Koreanci, Španjolci... da sad ne nabrajam sve – vjerujem da je u Splitu bilo više ljudi iz različitih zemalja nego na cijelom svjetskom nogometnom prvenstvu. I svi su tako jebeno ljubazni! </div>
<div>
<br /></div>
<div>
Čak i dok se tiskaš u stampedu dok ulaziš i gaze te svi, ali se svi i ispričavaju! Osim frajera koji me zašlatao u redu za cugu, pozitiva je sve što će meni ostati u sjećanju... </div>
<div>
<br /></div>
<div>
Nebo iznad Poljuda osim punog mjeseca i vatrometa, palili i žarili su stvarno najpoznatiji i najplaćeniji svjetski DJ-i. Veliki tulum koji je trajao 3 dana do ranih jutarnjih sati... ali i duže. Nešto što svakako morate doživjeti bar jednom u životu. Split je tu isto odigrao veliku ulogu, domaćin grad je bio jako ljubazan i ako izuzmemo neke taksiste koji su pokušavali nemilo pljačkati turiste tarifama po kojima su vozili, svi drugi su se trudili da se svaka osoba u Splitu osjeća dobrodošlo. A ako niste tehno freak i partijaner kao ja – bar dođite škicnuti na sve to jednu noć. Maknut ćete sve predrasude o hard core elektronskoj glazbi koje ste imali, a znam da sam ih ja imala dosta. Ostao je samo pozitivan umor i osjećaj nakon dobrog tuluma! Jer to je na kraju Ultra i bila za mene... a mislila sam da ću biti kao prase u Teheranu. Čini se da i u Teheranu ima lokva blata za sreću.<br />
<br />
I stvarno moram poradit na tom fist-pumpu. Inače nema smisla. </div>
fridin_svijethttp://www.blogger.com/profile/15545131177299620362noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7714149809586355733.post-83674926687413309542014-06-28T09:27:00.001-07:002014-06-28T09:36:17.088-07:00Sorry... al netko i to treba reć. <i>'Znam ja zaš vam mi idemo na živce. Zato jer smo mi mladi a vi niste. Sorry, al netko vam je trebao to reći' -</i> kaže 15 godišnja osoba neodređenog spola u <a href="https://www.youtube.com/watch?v=4Fv9g-YJB0U">VIP-ovoj reklami za neku tarifu</a>. Za mlade.<br />
<br />
Ja zapravo nemam problema s tom reklamom. Da budem preciznija - ne znam što mislim o njoj, ali uvijek je pozorno pogledam. Navodno je uzrujala Stranku umirovljenika pa će tužiti VIP. Ok, za njih jednostavno mislim da imaju previše vremena. Ili stvarno do sad nisu znali da više nisu mladi. <br />
<br />
Ja ne spadam više u mlade. Po statistikama. Jutros dok mi je mama spremala doručak, ta me činjenica pogodila ko zubi Suareza Chiellinijevo rame. U novinama piše kad izračunavaju nezaposlenost mladih, računaju mlade do 25. godine. Ja ću za mjesec dana napuniti 28. Mislim, nemojte me krivo shvatiti...nemam problema ni s tim, a to što mi mama sprema doručak trenutno samo znači da sam na godišnjem i da sam doma u Lici. Spremam ga inače sama, ili mi ga spremi A... Al, to nije poanta. <br />
<br />
U novinama piše da je nezaposlenost mladih u RH 51 %, treći smo u Europi.... odmah poslije Grka i Španjolaca. Svaka druga mlada osoba nezaposlena je. Tu su negdje u moru od 354.449 nezaposlenih koliko ih ima u Hrvatskoj trenutno. To je dakle sudbina vjerojatno i moje 7 godina mlađe sestre koja studira. Ona ima 21 godinu, uz bolonju ne može ni početi raditi neki ozbiljniji posao. <br />
<br />
Ja recimo radim od svoje 21 godine uz faks, i mogu sama plaćat svoje račune. Nije me zahvatilo to prokletstvo nezaposlenosti mladih u Hrvatskoj, i zahvalna sam zbog toga. Zbog toga mi 'mladi' ne idu na živce, ne zavidim im uopće... za sve tarife ovog svijeta na koje oni sad imaju pravo a ja nemam jer više nemam 25 godina. Pitala sam svog starog, jel im zavidi on? Ne zavidi im ni on. Nazvala sam i babu, pitala sam je:<br />
<br />
- baba, jel ti idu na živce ovi mladi?<br />
-Koji mladi?- pita baba...<br />
-Ma reko, baba, ovi mladi. Koje vidiš na cesti... <br />
-a što bi mi išli na živce? Neka djece... kad ćeš ti? Vrijeme ti ide... ja sam ih u tvojim godinama već četvero imala.<br />
<br />
Prisjeo mi je razgovor. Moja baba je stvarno u mojim godinama imala četvero djece. Nije imala vremena o tome razmišljati je li mlada ili ne. O tarifama da i ne govorim. Moj dida je zaista cijeli život radio u istoj firmi... ali su im isto tako bile nepoznate ove brojke poput 50 posto nezaposlenih mladih... Takva su bila vremena i imali su drugačije probleme.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg9QddlGjODIVL1hwae_BgB7e4KGG9SRAOV5fhM1EAuMfZjyb3oO2SX-nzTKJ8NFcfJ_fn7u7pB-NIb0luxB6YrAw4iuBtW9VMfQ7abUmmyblQnTMIh_6GHiN1g8UmKGuH2R1xNeyrb9sQ/s1600/vip.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg9QddlGjODIVL1hwae_BgB7e4KGG9SRAOV5fhM1EAuMfZjyb3oO2SX-nzTKJ8NFcfJ_fn7u7pB-NIb0luxB6YrAw4iuBtW9VMfQ7abUmmyblQnTMIh_6GHiN1g8UmKGuH2R1xNeyrb9sQ/s1600/vip.jpg" height="238" width="320" /></a></div>
<br />
<br />
Moja srednja sestra jučer je imala promociju diplome (previše sestara u priči? 2 ih je). Radi u Gospiću kao pripravnica za 1600 kn. I sretna je... sretna što je i to uspjela dobiti jer velika lista 'mladih' nije. Ponosna obitelj jučer je otišla na promociju... sjedimo tako u dvorani i čekamo da počne i slušam malo ljude oko sebe. Žale se... žale se kako je teško dobiti posao ako nemaš vezu. Pa gledam malo po dvorani... kao prvo, dvorana je velika, kao što je velika i slika Franje Tuđmana koji visi na zidu i motri sve. Sitničavost u meni je primijetila i da se prvo popunila desna, pa onda lijeva strana dvorane. Zar nitko ne želi sjediti lijevo? Ne u Gospiću, gdje na žalost politika uvelike diktira tko će raditi a tko ne. Možda pretjerujem... To je opet neka sasvim druga priča, ali to je ono što pati mlade u ovom području ako nemaju vezu. Ne samo u Gospiću... u svim manjim mjestima Lijepe nam naše.<br />
<br />
I zato ne. Ne idete na živce ni meni, ni većini starijih od mene. Mladi naši, kakva vas budućnost čeka? Završit ćete fakultete, raditi za 1600 kn, mučit se dok tražite veze za posao. Taj posao grdno odrađivati i mooožda moći normalno živjeti. Na kredit. Sorry, al netko vam to treba reći.<br />
Netko nam to treba svima reći. <br />
<br />
<br />
Uf. Jel ovo preozbiljno za mene? :) Možda jest. Ali Lika me inspirira :) Otkako sam na GO, pisuckam o svemu i svačemu... ali danas me Vipova reklama preuzela skroz. Ja stvarno volim reklame. Možda sam trebala o nogometu? Drugi put. <br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />fridin_svijethttp://www.blogger.com/profile/15545131177299620362noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7714149809586355733.post-52295949226906202022014-05-27T11:33:00.003-07:002014-05-27T11:50:49.962-07:00U vodi do grlaSranje u našoj regiji. 13 dana je prošlo otkako je Slavonija pod vodom. Istina, sve je bolje i bolje ali dobro nije. Stanje u Bosni me dovodilo do suza, jer slike koje je voda ostavljala za sobom sam već vidjela... prije nekih 20 godina. Bila sam dijete, ali ih se dobro sjećam... uplakani ljudi u skloništima, ne znaju sudbinu svojih domova... ne znaju sudbinu svojih bližnjih. Prije 20 godina dogodila se ljudska nepogoda, prije 13 dana to je bila elementarna. <br />
<br />
Ipak, nešto je drugačije. Voda koja se spustila s nebesa ovih dana je ujedinila regiju... kako i ne bi, ovaj put smo svi imali zajedničkog neprijatelja. Gledajući Hrvatsku, pomoć Slavoniji šalje se iz svih dijelova zemlje. Ljudi iz Istre, Dalmacije, Zagore ... od svugdje nudili su smještaj onima koji su ostali bez domova. Na naš radio zvalo je bezbroj ljudi koji su željeli pomoći na neki način... nikad mi se nije na poslu plakalo toliko koliko prošli tjedan. <br />
<br />
Slavni i poznati isto jedva dočekali da se sliknu koji put u humanitarne svrhe, i dobro da jesu. I to je prikupilo para! Crveni križ skupio je do danas par desetaka milijuna kuna... sve to za pomoć Slavoniji. I živjeli su svi sretno do kraja života...<br />
<br />
Ali, nisu zapravo. Zar ne? Dolazi ljeto... planiraju se godišnji. Idu novi projekti... slike s TV-a i novina izblijedit će nam za mjesec-dva iz glave. Ljudi koji su ostali u poplavama bez svega tek počinju svoju bitku... počinju iznova. I vrlo vjerojatno će biti zaboravljeni... osim ako to ne dopustimo svi skupa. Pri tom mislim prvenstveno na medije...<br />
<br />
Pisalo se koliko su pomagali građani, koliko smo mi dali... koliko smo mi slali. Jel netko zna koliko je dala država? Što oni planiraju? Osim par izlizanih fraza političara, pokojeg posjeta Milanovića Slavoniji u stilu CSI Horatia nekog daljnjeg jasnog plana nema.Bar ga je ne vidim, pa bih voljela da me netko prosvijetli.<br />
<br />
<br />
Jeste li ikada bili u Kosinju? ( ne nemam poremećaj koncentracije, imam poantu i planiram doć do nje :) ) Divno selo u Lici...Pomalo je ironična činjenica da je baš tamo bila prva tiskara na ovim prostorima, i da je prva hrvatska knjiga tiskana baš tamo. Zaboravljeno mjesto. Nema puno stanovnika... većina njih je starija. Kosinj se zapravo sastoji od Gornjeg i Donjeg Kosinja koji spaja predivan kameni stari most. Ljudi ne traže tamo previše od života... zdravlje za obitelj, stoku i da tv signal bude korektan. Dalje od toga ne mogu reći, jer kroz Kosinj sam samo prošla pa ne mogu reći da poznajem duboko navike stanovnika. <br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjcQdU68NaqlLiolEqIhCRkjVtsgiaqu3U3Hr5gBPCDE2EoXVSJTuXBAhWJZ9QiT2x-_H2Wzl4axw7hSHhFdP8_ypfKEjYsD5WV8nOhKoz-q50VR95tp9DZv3HMfZJh_i_Y8tRdcC4pv2I/s1600/Kosinj4V.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjcQdU68NaqlLiolEqIhCRkjVtsgiaqu3U3Hr5gBPCDE2EoXVSJTuXBAhWJZ9QiT2x-_H2Wzl4axw7hSHhFdP8_ypfKEjYsD5WV8nOhKoz-q50VR95tp9DZv3HMfZJh_i_Y8tRdcC4pv2I/s1600/Kosinj4V.jpg" height="240" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Kosinjski most</td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><br /></td></tr>
</tbody></table>
<br />
<br />
Slike iz Kosinja od prije 4 godina, ipak, svi ste morali vidjeti. 2010. Gornji Kosinj bio je cijeli pod vodom... slike identične onima iz Slavonije danas. Ne znam zašto, ali točno se sjećam reportaže s TV-a. Mlada žena drži dijete od godine dana u ruci i gleda iz čamca u svoju kuću koja samo krovom viri iz vode. I prepoznam je, kao i muškarca koji stoji kraj nje. To je lice cure koja ja išla sa mnom u srednju... Ona se zove Ana a on Milan. Pričaju novinaru da su prošli mjesec uselili u kuću, kupili namještaj... opremili je.( Mladi ljudi u Kosinju???...) i moraju sada ići s bebom jer tu neće moći biti sljedećih nekoliko mjeseci. <br />
<br />
I tada se skupljao novac za poplavljene. Mediji su samouvjereno izvještavali kako će sve biti u redu. Poplavljenima će biti pružena pomoć! I znate što? Ne bih se sjetila tih lica Ane i Milana da se ovo sa Slavonijom nije dogodilo. Pa sam odlučila da ih nazovem za radio... da utješe Slavonce. Da mi kažu kako je njima sad ok poslije 4 godine.... i kako će sve biti u redu. Kako li sam se samo prevarila! <br />
<br />
Javio mi se Milan... I pitam ga, kako je? Kakvo je sada stanje? Je li sve u redu 4 godine poslije? Odgovore koje sam dobila slomili su mi srce. Milan i Ana žive u kući koja je bila poplavljena... jednostavno zato jer trenutno nemaju gdje drugdje. Pomoć koju su dobili pokrila je na kraju oko 5 posto onoga što su oni izgubili... Skromni Milan, ipak zahvaljuje i na tome što su dobili. Vlagu iz kuće istjerati ne mogu... stvari koje su bile uništene morali su baciti. Kući se prvo dugo nisu bili vraćali. Vlagu još nisu isušili... <br />
<br />
Već pomalo uzdrmanog glasa, pitam ja njega jesu li stali na noge? Nisu. I neće još neko vrijeme... na kraju tog cijelog razgovora nisam mogla zadržati suze. Pogodila me zadnja rečenica... rekao je nešto ovakvo:<br />
Mi živimo u nadi... znate što kažu, poslije svake kiše dolaze bolja vremena. Mi ih još čekamo.<br />
<br />
Iskreno se nadam da će Milanu napokon doći ta bolja vremena, jer ove 4 godine koje sada iza sebe ima i nisu baš nešto. Kosinj kao da je zaboravljen... Glavnog krivca ja vidim u medijima. S prvim suncem Kosinj više nije bio in... nije ostvarivao dovoljno klikova na portalima. Nije prodavao dovoljno novina... prestali smo inzistirati na odgovorima.<br />
<br />
Kao i Milan, i ja se nadam. Nadam se da sa Slavonijom bar neće biti tako. Da ljude koji su izgubili sve nećemo zaboraviti... da posao koji smo započeli sa skupljanjem sredstava nećemo završiti jednom kad procijenimo da hrane, vode, materijala i novca ima dovoljno. Kad počnu godišnji, i kad ponovno glavna vijest bude prepucavanje egoističnog kolumnista i samozvanog spin doktora.<br />
<br />
Nadam se da ćemo bar sa Slavonijom obaviti posao do kraja, i ne prestajati izvještavati sve dok zadnja osoba ne dobije svoj dom natrag. Ali ja sam idealist... i očito pod utjecajem post PMS-a. <br />
<br />
Neka nam bogovi podare puno sunčanih dana! <br />
<br />
<br />
<br />
<br />fridin_svijethttp://www.blogger.com/profile/15545131177299620362noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7714149809586355733.post-43872893649753253772014-05-14T09:00:00.002-07:002014-05-14T09:00:30.808-07:00Tko to tamo piše? Svi znaju ovih dana tko je Conchita Kobasa. I trebaju... zvijezda je to Eurosonga. Bradata žena, bivši muškarac... mušarac koji se fura na ženu, al se ne voli brijati. Dosad je svatko o njoj izrazio svoje mišljenje. Bilo na kavi u kvartu ili nekim komentarom ispod članka... ili puštanjem brade. <br />
Conchita je došla na Eurosong poslati poruku. I dovesti elitno europsko natjecanje u Austriju, ali nećemo sad rušiti ideale. Sve to, ona je uspjela. Gillettu je pala prodaja žileta, Europi je pao kamen sa srca jer je još uvijek liberalna, torerancija je pobijedila... ima spasa za ljude. Ljubav i mir. Ali hejteri hejtaju... i to je dio tolerancije. Slobode govora... kakogod. <br />
<br />
Ja nekako ne znam što da mislim o gospon - dami. Ne moram valjda baš o svemu imati mišljenje... ionako ga previše olako dijelim na svaku temu i osobu. Neki dan sam se zgroženo upitala: jesam li ja hejter? I briznula u plač. Dobro nisam, ali me pogodilo. 90 posto mi ljudi ide nešto na k... pa sam malo googlala pojam riječi hejter. I kaže google da nisam... a ako to kaže google onda možda nisam.<br />
<br />
Negdje sam pročitala komentar da nisi pravi hejter dok ne počneš komentirati članke na portalma. I onda mi je bilo jasno... to je to. Jeste li ikada čitali komentare ispod tekstova? Ja se uvijek pitam, tko to tamo piše? Tko su ti monstrumi? Gotovo da nema članka na našim prostorima ili vijest, bilo kakva... Lijepa, tužna, ružna... sve imaju jednu poveznicu. Imaju bar 3 odvratna komentara ispod s anonimnim imenima. Imena su to poput: đubrivoje, johnson20, hrvatina, ante gotovina, veliki23, nabijemtenapetokraku... itd. <br />
<br />
Volim misliti da mogu sve razumjeti, ali ne i to. Što ti to mora doći u glavu da dio svoga dana posvetiš tome da pišeš grozote ispod članaka ili na netu na bilo koju temu. I još se skrivaš. Poštujem one koji pod svojim imenom komentiraju što god im padne na pamet... ne odobravam, ali poštujem. <br />
<br />
Kako je moguće da se ispod vijesti s naslovom 'Pas spasio djevojčici život' razvije rasprava tko su četnici a tko su ustaše? Eto, razvije se. Tražila sam danas lijepe vijesti... bez ružnih komentara. I našla sam ih. Ali na portalima gdje su komentiranja zabranjena. I onda sam se opet pitala... tko to tamo piše? Paranoja me spopala. <br />
<br />
Ti ljudi se kreću među nama... ponekad grozote koje napišu ne mogu ni vizualzirat u svojoj glavi i strah me je. Možda sjede do mene u tramvaju. Možda rade sa mnom... možda je to moja doktorica? Žena koja mi daje kruh u Konzumu? Sigurno je jedan od njih i onaj gnjusni ZETovac koji me vozi svako jutro. Ćelav je i namiguje kad ulazim u bus... 100 posto je on napisao ispod Sevkinog članka sa sinom: <i>Aleksandre, mahni mami... </i><br />
<br />
Kako je moguće da u komentarima članaka isplivaju one najbolesnije bolesnoće? Ali, moguće je.Ili su krajnje sjebani u glavu ili su to ljudi koji su vrlo vjerojatno normalni.... i to što se kriju iza nadimka <i>Đubrivoje</i> je vjerojatno njihov ispušni ventil. Nadam se samo da neće popustiti. <br />
<br />
Osim tih što pišu bolesnoće, super su mi i oni koji sve živo kritiziraju. Posebno su mi dragi oni što ispod članaka pišu stvari poput:<i> tko čita ovo sranje? kakve ovo bedastoće pišete? </i><br />
E, to je paradoks. Ne samo da čitaju to što naizgled hejtaju, tipa Stanijinu guzicu, nego se još potrude otvorit nick i to komentirati. Njima jednostavno nema spasa jer su glupi.<br />
<br />
Evo sad mene. Google kaže da nisam hetejterica, ali nakon ovog napisanog posta pomalo se osjećam tako. Zato sam odlučila prestati čitati komentare ispod članaka. Hajde, možda ću još uvijek čitati one ispod članaka o Chonchiti. Čujem da su Austrijanci napravili okus Conchite... u kobasi. Doslovno. I kako sad da ne otvorim komentare na tom članku? Kako? Recite mi. <br />
<br />
Ljubav do neba. <br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />fridin_svijethttp://www.blogger.com/profile/15545131177299620362noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7714149809586355733.post-34690687574749215852014-04-13T05:26:00.000-07:002014-04-13T05:30:41.455-07:00Čemu se to svijet čudi? Gwyneth Paltrow i Chris Martin razvode se nakon 10 godina. Ali nije to ono što šokira svijet, nego to što se rastaju kao prijatelji.<br />
<br />
Nikad mi nije bila draga ta mršavica, baš nikad. Filmove s njom sam izbjegavala kao dijetalne napitke, poklonike HDZ-a, smaltalkove s ljudim koji previše pričaju i depilaciju nogu električnim čupačem. No, moja doza poštovanja se digla na 100 zadnjih tjedana. Piše na portalima da je par razvod odlučio proslaviti zajedničkim odlaskom na odmor.<br />
<br />
Počele su kolati i priče o otvorenom braku, čudi se svijet kako to da ostaju dobri prijatelji. Ja se pitam, tko je ovdje lud? Pa nije li to fantastično? Nije li to zapravo kraj kakav bi svi trebali imati?<br />
<br />
Oduvijek sam mislila, i drago mi je što sam to pronašla - bar volim vjerovati, da osoba s kojom jesi prije svega MORA biti tvoj najbolji prijatelj. Ako dijeliš s nekim život, živiš s nekim, skupa ste godinama - on mora biti tvoj prijatelj, mora te poznavati. To je osoba s kojom možeš šutjet. Nije to sad neka pretjerana romantika, ali to mora biti osoba pred kojom ti možeš apsolutno sve.<br />
<br />
Nakon što samo čitala o razlazu nekad idealnog para, zamislila sam život u kojemu A. i ja više nismo zajedno. Nisam si mogla pomoć... na kraju krajeva, nikad ne znaš što te čeka. I ono što bi mi najviše falilo u cijeloj našoj priči, falilo bi naše prijateljstvo... Jer on je moj najbolji prijatelj. Uz to što je ljubavnik, moja obitelj, i ne znam što sve ne... Pa zašto je onda čudno da ga ja zauvijek vidim pokraj sebe, ostali mi zajedno ili ne? Zašto bi bilo čudno da kraj ljubavne veze proslavimo zajedničkim odlaskom negdje, kad oboje volimo putovat i svaki slobodan trenutak koji možemo iskoristimo da zbrišemo negdje? Zašto mu ne bih željela najbolje ako jednog dana odluči da bi mogao biti sretniji bez mene? Ok, ne želim biti krivo shvaćena. Kao i svaki par, imamo svoje ups and downs trenutke. Bila bi pogođena, sigurno da bi mi trebalo neko vrijeme... ali sad mi se čini da nakon svega što smo prošli u ovih 5 godina nema toga što mi ne bi mogli nadvladati, pa čak ni prekid. Jel to čudno?<br />
<br />
Naravno, to kažem sad. Tko zna... možda se u meni krije luđakinja koja će mu prijetit i bušit mu gume na autu. Provlačit se s njim po sudovima za kojekakve stvari i slično. Nikad ne znaš. <br />
<br />
Volim utopijski razmišljati da ćemo ostati zauvijek povezani, na jedan ili drugi način. Kad pogledam u svoju neku ljubavnu prošlost, baš s nikim nisam završila na pas mater. <br />
<br />
Jučer nam je bila peta godišnjica veze, i vrtile su mi se po glavi kojekakve misli... kako bi izgledao moj život da se nikada nismo sreli? Da nas ne tako davne 2009. stanoviti Vlado Boban nije upoznao u In Baru (koji je tada još bio kul mjesto za izlazak, tek tolko da se zna)? Pa... nema smisla o tome razmišljati, zar ne? <br />
<br />
Romantično volim misliti da je to unaprijed bilo određeno. To se tako moralo dogoditi, kao što će se dogoditi i sve što slijedi - i mi tu ne možemo baš ništa. <br />
<br />
Eto... to je u meni potaknuo glupi natpis u novinama. A kasnije i na portalima... par koji je slovio kao idealan, imaju dvoje djece - prekidaju! I ostaju prijatelji... bez sudova, bez ružnih riječi, i kako se čini - bez gorčine. Uljepšali su mi dan... jer je moguće. Jer je očito da ljubav samo mijenja oblik, ali ostaje. I što je tu onda čudno? Molim neka netko objasni ovoj ciničnoj romantičarki. Očito. <br />
<br />
Za kraj, zakucaj Chris.<br />
<br />
<a href="https://www.youtube.com/watch?v=Qtb11P1FWnc">https://www.youtube.com/watch?v=Qtb11P1FWnc</a>fridin_svijethttp://www.blogger.com/profile/15545131177299620362noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7714149809586355733.post-91458826012676178732014-04-06T08:12:00.003-07:002014-04-06T08:38:07.614-07:00Zabranjeno pričati u liftuJa ne poznajem svoje susjede. Iskreno, nemam ni neku želju upoznati ih. Nije pohvalno od mene, ali jedan od razloga zašto volim Zagreb je i taj što se možeš utopiti u masi. I ne moraš nikada ni s kim razgovarati s kime nemaš potrebe. Ipak, ponekad se odam. Provincijalka u meni ne može podnijeti tišinu dok stoji s nepoznatom osobom u liftu i vozi se par katova... ne može. Moram progovoriti, pa makar i o nekoj banalnosti koja se tiče vremena. Doduše, naučila sam se pameti na događaju od prije par mjeseci.<br />
<br />
Prije toga moram ipak napisati zašto provincijalka o meni ne miruje. Kad živite u malom mjestu, a prije mog života u Zagrebu, naselje zvano Lički Osik nekako vas oblikuje, obilježi... utisne, štogod. Tamo se svi znaju... Svi znaju sve. Dok hodaš cestom do dućana 'Dobar dan' ćeš reći bar 5 puta. A ako kojim slučajem ne pozdraviš, ili ne uzvratiš pozdrav - pričat će se:<br />
<i>Mara: vidi one Ivičine male. Digla je nos... Živi sad u Zagrebu, naše joj mjesto nije dovoljno dobro. </i><br />
<i>Kata: Ne znam jel diplomirala... priča se da radi na nekoj televizji. Navodno živi s nekim tipom... još se nije udala...</i><br />
<i>Mara: Nekako mi to čudno za njihovu obitelj...Roditelji su joj fini ljudi. U crkvi svake nedjelje... a mala tako.. što se ne udaje?</i><br />
<br />
Da ne nastavljam... to ide tako. I zna biti zabavno, ali više je naporno.Dok slušam svoje zagrebačke prijateljice koje su cijeli život provele u Zagrebu kako maštaju o bijegu iz grada... životu na selu... kako je tamo mirno i opušteno.. Dosta im je gradske strke. Mislim si... neka hvala. Dobro mi je ovdje. Sada bar jest... ne kažem da neću nekad poželjeti nešto drugačije, ali zadnjih 10 godina ovo mi odgovara. <br />
<br />
To kad nisi dobar sa susjedima ima i svoju cijenu dakako. Nema te tko otključat kad te cura slučajno zaključa i ostavi ključ u bravi s vanjske strane a ti moraš na posao za sat vremena. To sam recimo napravila Adi. Jebi ga, događa se. Srećom imam prijatelje pa su oni uskočili u pomoć i spasili ga.<br />
<br />
Vratit ću se sad događaju zbog kojeg više ne pokušavam započeti razgovor s nikim u liftu. Prije nekih 6 mjeseci još sam živjela na Cvjetnom, i svako jutro sam putovala prema Buzinu točno u pola 6. I tako sam skužila da već mjesec dana u isto vrijeme ja i jedna simpatična gospođa apsolutno u isto vrijeme izlazimo iz moje zgrade i idemo u istom smjeru sve do Buzina, samo je ona nastavljala do Gorice. Svaki dan smo se viđale! Sretnem je jedno jutro u liftu, i tako mi počnemo pričati. Dobro, ja počnem pričati jer kako rekoh... ne mogu podnijeti te šutnje u liftu...<br />
Simpa gospođa (SG): Vi niste iz Zagreba, zar ne?<br />
Ja: Kako znate?<br />
SG: Pa pričate s ljudima u liftu... rekla bih da ste Bosanka.<br />
Ja, šokirana.. što me to tako odalo? Uglavnom, priča se nastavila kako smo putovale u istom smjeru... žena je to koja radi u jednoj ambasadi, ima dobar posao, razvedena, živi sa sinom koji je mojih godina i gle slučajnosti - slobodan je i obrazovan. Razočarala se kad je čula da živim s nekim. Divna, pristojna dama... ali ima jedan problem s njom. Ispostavilo se da je teški nacionalist! Bila sam pomalo skeptična kad me pitala jesam li Hrvatica...A negdje od savskog mosta pa do Buzina, ničim izazvana, pričala mi je kako su Srbi krivi za sve loše što se događa u našoj zemlji. Bilo mi je malo neugodno zbog ljudi oko nas... proklinjala sam sama sebe što se nisam mogla suzdržat od obraćanja njoj... brojala sekunde kad ću izaći van i zamoliti šeficu na poslu da mi da neko drugo radno vrijeme jer ne želim više nikada vidjeti tu 'simpatičnu gospođu'. Ali, sama sam si bila kriva.<br />
<br />
Možda najsvjetliji trenutak se dogodio kad smo ulazile u bus kod Avenue malla, te se ona posvađala s vozačem busa jer joj nije otvorio druga vrata... i da šta njega briga jel ima ona kartu ili ne, njeno je da plati kaznu ako je uhvati kontrola (ok, tu se slažem s njom). Kad je sjela na mjesto u busu, pogledala me zatim i ustanovila za vozača busa: Sigurno je Srbin! Vidim mu na faci... jer to se navodno može i vidjeti. <br />
<br />
Toliko o tome. Iz tog kvarta sam se odselila, iz drugog razloga naravno, ali ovo nije odmoglo. Svečano sam sebi obećala da više nikad, ama baš nikad, neću s nekim počinjati razgovore u liftu. <br />
<br />
I nisam, od tad. Ali tu nažalost ne prestaju moje 'drame' sa susjedima. Novi kvart, nove zgode. O tome ipak drugi put...fridin_svijethttp://www.blogger.com/profile/15545131177299620362noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7714149809586355733.post-37872853083383778712014-03-23T09:14:00.002-07:002014-03-24T04:35:40.273-07:00Zašto se u cajkaške klubove ne može u rolama? Nema znaka zabrane. Vikendom volim biciklirati. Ili mamurna ležati doma, ali kako starim tu je sve više bicikliranja. Nije sad to neko apstraktno, desetcima kilometarsko bicikliranje... nego, ono. Sluške u uši, bicikl s trešnjicama koji nema brzine, biciklistička staza (koja u Zagrebu zna sasvim misteriozno nestajati na kolnicima) i ja. Opuštajuće. <br />
Jedna od mojih omiljenih destinacija s biciklom je Jarun.Istina je da u Zagrebu nemam previše izbora. Bundek je premali i prenatrpan, Maksimir isto... uz to, predaleko mi je i ne da mi se probijati kroz centar i more ljudi. <br />
<br />
I tako krstareći Jarunom po milijunti put sam razmišljala o pravilima. Što su uopće pravila i zašto ih mi ljudi uopće moramo imati, kad ne postoji gotovo ni jedno koje ne kršimo. Ne kažem da svi krše sva pravila, ali svi mi imamo ona koja rado prekršimo. Jer, eto.. smatramo ih nepotrebnima. Kao što neki smatraju nepotrebnim pravilo da se drže svoje biciklističke strane na stazi.<br />
<br />
Zamislim si monopoly bez pravila - kaos. Svijet bez pravila - kaos. Iako se krše. Tako je je valjda jednom pračovjek (jel to prvo bilo u Bibliji?) rekao... stop. Ok, za životovanje trebamo pravila. Ajmo vozit desnom stranom (pa ni tu nema sloge), ajmo uvesti hranu koja se jede samo za doručak (tko je vidio pahuljice jest za večeru, ili špagete za doručak), ajmo bit u braku samo s jednom osobom... ajmo... dosad ste već skužili poantu. Ipak, uzmite bilo koje uvriježeno pravilo na svijetu... i nađite mi ono koje se ne krši.<br />
<br />
Nisam sad neka zagovornica anarhije, ali čini mi se u zadnje vrijeme da to nije idealno rješenje. A nije ni da imam neko pametnije. Samo primjećujem. Kažu, pravila su tu da se krše. Netko bi i to trebao dodati u pravilnike ljudskog ponašanja. Jer kršimo sve, pravila razvrstavanja otpada, prelaska ceste, dijeta, na poslu... <br />
<br />
Ja se pravila većinom držim, ok, znam šibnut preko ceste na mjestu gdje nema zebre...i pravila dijeta kršim uvijek, ali pokušavam ih se držat. Najviše o pravilima razmišljam tako dok se vozim jarunskom biciklističkom stazom - jer brate mili, tu anarhija vlada. Pa evo.. razmišljam da pošaljem Bandiću prijedlog nekih novih pravila za tu stazu, smatram da su nužna... možda netko prepozna moju bol. Dodat na listu zabranjenog ili na neku tablu koja bi se mogla ugurati između slavnih nam sportaša na Jarunu. Pravila da podsjete na pravila.<b> NA STAZI SE NE SMIJE DOGAĐATI: </b><br />
<br />
1. Parovi koji se rolaju držeći se za ruke, zauzimajući obe trake. Ovi su mi najdraži, imam samo jednu poruku za njih - ljudi, svijet neće misli da se manje volite ako se rolate u jednoj traci, jedno iza drugoga te tako omogućite biciklistima da vas preteknu, i šetačima iz suprotnog smjera da šeću. Ok, imam dvije. Vaša goruća strast i ljubav neće oslabiti ako se tu i tamo odvojite te osušite mokre dlanove. <br />
<br />
2. Nešto slično vrijedi i za šetače koji se čoporativno rasporede kao Smogovci. Ljudi, znam da ste ekipa... i da imate puno kul stvari koje si morate reći. Ali, dajte onda na livadu sa strane. Ova staza široka metar i 20 nije baš idealno rješenje.<br />
<br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjNW0zkXkTZfb54CmUt_kbcNlPxLhj_4psIkH4eMNCx43SX6WImnua53yypczowUlroqm7Nlf8YNHIpEjpquaHI8J3AIUAnoBB0i-AvvYt96gb8xWkbwukzAAFVLrarvV3aICyepI3E7mk/s1600/2013-05-20+18.59.10.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjNW0zkXkTZfb54CmUt_kbcNlPxLhj_4psIkH4eMNCx43SX6WImnua53yypczowUlroqm7Nlf8YNHIpEjpquaHI8J3AIUAnoBB0i-AvvYt96gb8xWkbwukzAAFVLrarvV3aICyepI3E7mk/s1600/2013-05-20+18.59.10.jpg" height="240" width="320" /></a>3. Poznanici koji se sretnu na stazi, i moraju si prepričati sve što se događalo u ovih 10 godina koliko se očito nisu vidjeli. I stoje na stazi i pričaju. Na sredini staze. Dođe mi da im dam 20 kuna i kažem da odu na kavu. Ja častim, samo se maknite.<br />
<br />
4. Ljudi koji stazom šeću s puštenim psom s lajne. To ne mora biti problem ako je pas relativno discipliniran, no ako je mali i polulud a uz to suicidalan i bacit će mi se pod kotač, e to može biti problem. Ne nužno moj... <br />
<br />
5. Ovo pravilo gore isto vrijedi i za djecu. Šalim se. (šalim li se?) <br />
<br />
<br />
6. Biciklistički Schumacheri koji pate što nemaju motocikl. Razumijem da je nekima potreba za brzinom poput potrebe za vodom. Ali staza prepuna, pasa, djece, obitelji, parova koji su si dali zavariti ruke, mene s biciklom bez brzina... nije pravo mjesto. Stvarno nije, hajde - budi onda faca i šprintaj cestom.I pazi, gle kako je Schumi završio.<br />
<br />
7. Za kraj - moja omiljena sorta. Jarunuše. Tako ih zovem. Tip-top cure koje u štiklama nabadaju biciklističkom i rolerskom stazom. Šeću one... Pa jebemu sunce. Jesi ikad vidila mene da dolazim recimo u Nec/Ludnicu/Fontanu/iostalacajkaškamjesta s rolama na nogama? Da ulazim u separe s biciklom? Nisi. I nećeš, jer se to ne radi. Ne zato jer sam ljubomorna na tvoj hod u štiklama, nego jer se ne možeš na vrijeme maknuti. A i smetaš parovima koji se drže za ruke. Smetaš i parovima koji se ne drže za ruke.<br />
<br />
Jesam nešto zaboravila? Kaad već spominjem pravila koja se krše, eto... Boženassačuvaj.fridin_svijethttp://www.blogger.com/profile/15545131177299620362noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7714149809586355733.post-43298303113079473272014-03-20T10:11:00.000-07:002014-03-20T10:13:22.200-07:00Tko hoda u tuđim cipelama... dobije žulj. Ima jedna stara izreka, ne znam točno čija je. Kaže: Lako je tuđim kurcem po koprivama mlatit. Da oprostite. I je mogu vam reć... svi to volimo raditi. Tko kaže da nikad nije tuđim po koprivi, laže. Ili je papa Franjo.<br />
<br />
Kako samo tako svi olako znamo što bi napravili da smo u nečijoj drugoj situaciji... a za sebe imamo hrpu opravdanja. Pričam danas s prijateljicom, žalimo se uvijek na iste stvari. Kaže ona, gdje nać normalnog frajera? Samo čudaci. Kažem ja, kako da se vratim na srednjoškolsku težinu? (56, hvala lijepo). Nikako k toj brojci.<br />
<br />
Gledam nju, zgodna je... pametna, zabavna, niš joj ne fali. Pitam se, pa jel to tako teško? Da sam ja ona... drugačije bi to nekako. Šta odeš malo van, upoznaš nekog.. i tako to. Ali ne ide to tako. Kao što ni meni ne ide mršavljenje do ruba anoreksije.A lagano izgleda - nisam sad nešto debela, ali nisam manekenka. Nemoj jesti i vježbaj. To je to. Jednostavno.<br />
<br />
Ipak, ona nema dečka a ja nisam mršava.<br />
<br />
Kad je riječ o tome - zašto sami sebi ne damo najbolji savjet, čini mi se nekad da postoje 2 vrste ljudi... oni koji uvijek nalaze opravdanja za sebe da im je lakše ostati živjeti u svojoj koži... i oni koji se jednostavno ne vide i misle da su bezgrešni.<br />
<br />
Ovih drugi su opasniji. Ti su se po koprivama namlatili, a nekog drugog peče umjesto njih. Sve oni znaju. Reći će ti kako stvari stoje... samo dođi, samo pitaj za savjet. Ma, kvragu, dobit ćeš ga i ako ne tražiš. Jer svijet je onakav kakav ga oni vide. Reći će ti sve o tebi, znaju oni tko si ti. Možda ne vide točno sebe, ali znaju tko si ti. Ako ih prepoznaš, bježi glavom bez obzira! <br />
<br />
Živimo u svijetu u kojem su ljudi opterećeni svim i svačim, možda je zato lakše promatrati druge i misliti da kod njih sve izgleda tako lako. To je zapravo i distrakcija od nas samih. Sad sam počela malo filozofirat, pa ću prestati. Dođoh do zaključka, svaki put kad se uhvatim da brinem tuđe brige, shvatim da sam sretna jer očito nemam svoje. Ove svoje ću prepustiti ljudima oko mene... tako to ide očito. <br />
<br />
Danas je dan sreće. Sretan vam! Nadam se da u realnom svijetu nije određen datumom nego danima.U čijim god cipelama hodali :)fridin_svijethttp://www.blogger.com/profile/15545131177299620362noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7714149809586355733.post-74577668013510020752014-03-16T06:54:00.000-07:002014-03-16T07:34:56.414-07:00Pogled kroz naočale bez stakala...one hipsterske. Šalim se, nisam hipster. Prije par godina sam pisala blog, jer mi se činilo da imam dosta toga za reći. Nije to bilo ništa posebno - to je bilo životovanje jedne studentice. Ovih dana sam ponovno dobila tu potrebu. U nekoj drugoj sam fazi, ali i sad imam potrebu nešto za reći. Što? Ne znam točno. Blog će pokazati.<br />
<br />
Možda bi najbolje bilo da se onda predstavim? Gledam malo te kolumne poznate, ljude koji zbilja imaju što za reći i mogu vam reći da mi opako zvuče. Ono, svi redom imaju kul stvari. Jebene rečenice... misli... izreke. Čini mi se da ja nemam ništa tako posebno, ali tko na kraju krajeva ima? Volim si često ponavljati da je sve stvar prezentacije. Bucka si? Predstavi se kao cura s oblinama. Nemaš posao, piskaraš nešto? Predstavi se kao freelancer. Imaš spiku, ne zna nitko što konkretno radiš? Predstavi se kao PR stručnjak. Kako rekoh... sve je stvar prezentacije.<br />
<br />
Zašto mi je onda tako teško prezentirati sebe? Da se gledam sa strane rekla bih o sebi da sam provincijalka u velikom gradu. Nije to veliki baš grad, al je najveći kojeg imamo u Lijepoj našoj. Moj dom je Zagreb, i to već nekih 10 godina. To je grad u kojemu sam ja provela najveći dio svog života, zato je jedini dom koji znam. Osim onog u Lici gdje obitava moja obitelj.<br />
<br />
Jesam rekla da ne volim pitanja poput: odakle si? E, pa zbilja. To mi je najmrže pitanje kad upoznajem nekoga. Ne volim ih. Možda zato jer ja nemam taj odgovor. Nikad nisam znala konkretno odgovoriti kad me netko pita odakle sam. Što me to pitaš? Da kažem da sam iz Like gdje sam se s 11 doselila i tamo provela 7 godina svog života? Da kažem da sam iz Bosne gdje sam rođena? Ali, iz kojeg točno bosanskog grada? Zavidoviće gdje sam rođena? Vinište, Žepče gdje smo se selili tijekom rata? Koji grad je moj dom? Svi su, a nije ni jedan. Kad me netko pita odakle sam, kažem Bosanka iz Like, sa adresom u Zagrebu. Više od toga mi se ne da objašnjavat. Na kraju krajeva... nitko nema toliko vremena. <br />
<br />
Nije to sad neka nesretna priča, jednostavno je tako. I dobro da je, volim vjerovati da sam iz svega pokupila najbolje. Volim Zagreb, jer je trenutno moj dom. Volim zbrisat i u Liku... pa, jer je sve zeleno. A volim se vratiti i svojoj Bosni, jer drugi je to svijet.<br />
<br />
Pa, o čemu će onda biti ovaj blog? Dnevnik neke provincijalke? Dnevnik gradske ženske? Dnevnik užasno cinične face? Dnevnik 'dozlaboga' pametne osobe koja će vam otkriti tajne svemira? Dnevnik osobe koja putuje i otkriva nešto što vam nikad nitko nije otkrio? Dnevnik stručnjaka/stručnjakinje za veze? Neće ljudi. To sve postoji već.<br />
<br />
Ovo će biti misli jedne žene koja je magnet za čudne situacije. Neće se svima svidjeti, i to je u redu. Misli obične cure s pomalo ironičnim komentarima. Misli cure u vezi. Misli koje svi dijelimo. Možete ostati, bilo bi mi drago. Ako vam se ne svidim, to je isto u redu. Imate ove gore navedene blogove :)<br />
<br />
Otkud Frida? Frida je moj alter ego već nekih... 5 godina. Pravo ime je Ivana M. Rođena u kolovozu prije 27 godina. Nije da mi se nešto posebno ne sviđa moje ime, ali nekako s epidemijom društvenih mreža i mojom mnogobrojnom obitelji htjela sam jednostavno imati neki nick da me ne pronađu. Jesam rekla da imam veliku obitelj? Imam, ali o tome u nekom drugom postu.<br />
<br />
Frida je ostala tu... tako su me počeli zvati i ljudi oko mene. Ivana ili Frida svejedno je, zvati me možete kako hoćete. Ionako te dvije dijele iste misli, koje će prenijeti i na ovaj blog. Ostanite, ili nemojte... kako želite :) <br />
<br />
<br />fridin_svijethttp://www.blogger.com/profile/15545131177299620362noreply@blogger.com1