Ponekad mislim da sam u prošlom životu bila Indijka. Obožavam filmove
koji sadrže – ljubav, ples, glazbu i pjevanje. Ne nužno tim
redoslijedom a može i sve skupa. Tako sam jučer u moru kanala ponovno
naletjela na Prljavi ples. Legendarni Patrick Swayze i Jennifer Imam
Novi Nos Grey. Al u fazi kad je ona bila ona – s normalnim nosom. Pamtim
taj film otkad znam za sebe. Prvo ga nisam smjela gledati jer je mama
smatrala da nije prikladan za djevojčicu od 5 godina. A onda kad sam ga
počela gledati – nisam mogla prestati.
Jučer sam ga ponovno
pogledala od početka do kraja. Samo... jučer mi kraj baš i nije legao.U
glavi mi je ostalo samo: Zbilja, što se dogodi s Johnnyjem i Baby
poslije plesnjaka? Jel ostanu skupa pa ih uzdržava njen tata dok ona
studira? Putuje li Baby dalje s njim svijetom od gaže do gaže u
prikolici ili onom crnom autu u kojem je razbio prozor jer je zaboravio
ključeve unutra? Može li Baby postati doktorica i spašavati zemlje
trećeg svijeta uz Johnnyja koji fantastično uvrće bokovima i ima lude
zamisli kako da napravi super predstavu? Ostavi li je Johnny ipak u
kutu?
Kao i sve velike stvari – ostalo je negdje u svemiru.
Otvoreno za interpretaciju. Ovaj put me kraj rastužio jer ga prije nikad
nisam preispitivala... uvijek imaju happy end i to je to. Sad se brinem
za njih. Hoće li opstati? Jel to samo ljetna afera? Kako i od čega
žive?
Pjevno-plesni drugi film koji sam gledala neki dan – Into
the Woods, igra u kinima, odlična ekipa Meryl Streep, Emily Blunt
rasturaju ... (Spoiler alert!!!! ne čitaj dalje ako te zanima ovaj film
ili samo preskoči ovaj odjeljak) je ponudio priču poslije priče. Zapravo
je dao odgovor – što se dogodi između Pepeljuge i princa jednom kad
dođe onaj 'i živjeli su sretno do kraja života'. Ni to mi se nije
svidjelo. Zašto? Zato što se ispostavilo na kraju da je princ švaler a
Pepeljuga je zaključila da ona zapravo voli kućanske poslove. Tko mi je
kriv! Princ ima i ispriku: Oprosti... učili su me da budem šarmantan. Ne
i iskren.
Pošteno. Nitko nije specificirao detalje oko princa,
ali u glavama svih žena on je nekako savršen. I to je problem – stvara
se kriva slika. I onda kad dođe onaj dio poslije sretnog kraja pitaš se
što nije u redu jer nitko te nije upozorio na ovo! To nije pisalo u
ugovoru! I trošiš novce na Cosmo jer tamo pišu svi odgovori.
Okrivljujem
Hollywood za sve ženske zablude vezane uz muškarce. Isto vrijedi i
obrnuto. Možda bi bilo bolje da ima više filmova s krajem koji pokazuje
što se događa poslije sretnog kraja. Onaj stvarni život – koji može
izgledati jednako lijepo čak i kad nema romantike, kad ima samo
svakodnevnog života. Ono kad umjesto romantične večere imate ćevape.
Naručene.
Da ja pišem ili snimam kraj poslije kraja za Prljavi
ples – evo kako bi izgledao od jučer (od jučer kažem, jer možda mi sutra
u drugom raspoloženju kraj kakav je u Prljavom plesu bude sasvim u
redu) . Baby bi otišla na faks, a Johnny bi otvorio svoju školu plesa. I
ostali bi u vezi. Jako bi se jako voljeli na početku, a onda bi
shvatili da imaju različite interese i nakon neke 3-4 godine bi shvatili
da možda i nisu jedno za drugo. Upoznali bi druge ljude... i možda se
čak razišli kao prijatelji. Život bi išao dalje, oboje bi se oženili s
nekim drugim... imali kredite, hobije, tajne užitke... i sjetili bi se
jedno drugog tu i tamo. Svaki put kad bi vidjeli par na ulici kako
pleše... kad bi čuli 'njihovu' pjesmu. Bili bi si lijepa uspomena.
Tako
je jučer u mojoj glavi završio Prljavi ples. Na ovaj gore moj način.
Možda nije romantičan, možda je nemoguć... al, to je moja glava.
Svi
imamo neki film čiji kraj ne možemo preboljeti pa si pišemo ili bar
zamišljamo druge krajeve. Bar na platnu, u životu čak stvarno možemo
sami režirati svoj kraj.
Tek da počenem o Titanicu... Božemesačuvaj.
Nema komentara:
Objavi komentar