Gdje ima volje, ima i načina. To bi ukratko bila poruka onima koji vole putovati, a misle da to rade samo drugi.
Kako to obično biva nekad se jednostavno nađemo u začaranom krugu.
Kad imaš novaca, nemaš vemena… kad imaš vremena, obično nemaš novaca, a
mjesta na karti kugle zemaljske samo se pune oznakama tvojih budućih
destinacija. Naaravno, ako, voliš putovati. Ako sanjaš drugačije
svjetove od tvoga… ako mirišeš druge kulture i želiš ih iskusiti. Do
nedavno bi rekla da nema osobe koja ne voli putovati, kažem donedavno
jer sam upoznala jednu kojoj je život sasvim dobar i bez putovanja.
Putovnicu imam otkako znam za sebe i nekako mi je ostalo u navici da
je obnavljam čim istekne… Ona je moj papirnati komadić slobode za koju
mi je bitno da znam da postoji. U zadnje vrijeme malo je manje koristim,
ali ona stoji i čeka, čeka neko iduće putovanje. Nisam putnik u pravom
smislu te riječi, još nisam dala otkaz na poslu, otpilila sve, uzela
ruksak i putovnicu i krenula u avanturu. Moja putovanja i lokacije još
uvijek su turističke. Možda me jednog dana pukne i ta faza divljeg
putovanja, ali za sada su mi sasvim dovoljne kratke europske destinacije
da pobjegnem malo od svoje svakodnevnice. Najdalje što sam bila… Hm,
rekla bih sjever Afrike – Tunis. Najbiliže? Susjedi. I klasične
europske destinacije popularne među Hrvatima. Najdraži grad? Madrid
(iako se blisko bori s Lisabonom). Volim taj grad, volim Španjolsku,
volim joj miris, ljude, jezik… Ma sve. I rado joj se vraćam. Za
Španjolce mislim da su dosta slični mojim Bosancima – opušteni, topli i
srčani. Destinacija o kojoj sanjam? Kuba! Za sada je zacrtana iduće
godine! Javim još ishod… ali moram priznati da me dosta zabavlja i samo
sanjarenje i planiranje. “This time next year…”, rekao bi Del Boy, a ja
se nadam da ću reći Hola Castro! (valjda će bar jedan Castro biti živ?
). Poslije Kube? Uh, svašta imam… Južna Amerika, SAD, Tajland, Moskva,
Meksiko (kad smo kod slova M) a samo jedan život.
“Mi putujemo, neki od nas zauvjek, kako bismo vidjeli druge države,
druge živote, druge duše”, Anais Nin. Putovanja su hrana za dušu, toliko
te obogate i ne postoji niti jedna materijalna stvar koju možeš kupiti,
a da te ispuni više. Za mene ne postoji bar, tako da sav moj višak
novaca uvijek ide na neko putovanje. Kako putovati? Nemam, nažalost,
dovoljno iskustva da kažem sve moguće verzije, ali znam da postoje.
Ljepota svega je da danas postoji toliko opcija! Tko je lijen – tu su
agencije, i to stvarno raznih mogćnosti. Složit će ti putovanje za cifru
koju ponudiš… Ok, možda nećeš biti u hotelima od 5 zvjezdica ali ionako
gdje god da ideš sigurno ne ideš zbog hotela, zar ne?
Studenstska opcija, i ona zapravo puno slobodnija i za starije – uzmi
ruksak, najonosvnije stvari i baci prst na atlas! Najviše novca ćeš
potrošiti na avionsku kartu do početne destinacije, smještaj ne moraš
plaćati jer imaš razne opcije. Za početak Couchsurfing.
Diljem svijeta su se ujedinili putnici i ponudili u svim gradovima
svoje krevete na par dana za spavanje! Besplatno! Sve što trebaš je
uzvratiti uslugu kad tebi netko pokuca na vrata. Ova vrsta putovanja
nikako nije turistička, obično traje duže i sam putnik ostaje na
određenom mjestu i upoznaje način života lokalaca. On nije turist, ni
stranac… On se uklapa. Nadam se da ću jednom probati i to.
Negdje između svega ovoga je opcija kad sam sebi planiraš putovanje.
Loviš najjeftiniji let, jer hvala bogu danas ima dosta niskobudžetnih
kompanija. Loviš najjeftinije hotele, hostele – ovisno zapravo što
želiš. Postoji opcija i zamjene stana s nekim iz grada u koji ideš. Sve
što trebaš je malo proći po putničkim provjerenim forumima. Iskustva
ljudi na forumima su neprocjenjiva, tako ćeš znati što te čeka i moći
ćeš prepoznati ako te netko mulja. Isto tako, znat ćeš unaprijed kako
postupiti u nekoj situaciji, jer je netko prije tebe to prošao i
podijelio svoje iskustvo. I nije bitno putuješ li sam ili ne, jer na
putu nikad nisi sam. Uvijek ima ljudi koji putuju i traže nešto, baš kao
i ti.
Poanta je da danas isprike stvarno nema. Pogotovo uz toliko opcija i
mogućnosti i načina da putuješ. Nebo je granica. Za početak možda nije
loše zamisliti željenu destinaciju i dati si npr. godinu dana da je
ostvariš. U godinu dana možeš svašta. Možeš naći posao, možeš se
zaljubiti (društvo na putovanju?), možeš uštedjeti… Možeš bilo što samo
ako to vizualiziraš i kreneš prema ostvarenju svoje ideje. (New age
filozofija? Ne znam. Zvuči ostvarivo). Pa što onda ako se plan pomakne
na 2 godine? Jednom ćeš otići tamo. Npr… 2017. u listopadu ćeš sletjeti u
Buenos Aires (tamo je proljeće tada, navodno najljepše doba za
posjetiti Argentinu) i naručit ćeš mate! I znat ćeš da se sve isplatilo…
Znat ćeš!
Nema komentara:
Objavi komentar