#Sreća je...?

Subota, budim se u 10… Imam normalan doručak, i veliku kavu. Vremena? Do kraja dana! Možda i do ponedjeljka. Prvi takav vikend nakon 100 godina. Dok je dragi udario pravac teretane, ja nemam namjeru napraviti ništa ambiciozno ovaj dan. Gledam kroz prozor, kafenišem i palim cigaretu. Sve je nekako laganini… U pozadini svira neki novi bendić koji sam otkrila ovih dana. Kako hipsterski od mene, iako, vjerojatno već kaskam na veliko jer svi već znaju za njih ako je suditi po pogledu spota na jubitu.

I razmišljam o tome kako sam danas sretna. Ipak, neću nigdje napisati status o tome. Nekako me sramota, jer mi se čini da svi pokušavaju uvjeriti sve da su sretni. Blagim scrolom miša idem po raznim verzijama sreće… i svaki autor svoje verzije ohrabruje svoje prijatelje na faceu da budu sretni i slobodni na njegov/njen način. Ako bi promatrala ljude s facea i tražila najbolji način za sreću… ne znam bi li našla išta za sebe. Kako onda izgleda prava sreća? Opako sam počela razmišljati o sreći. Verzije mojih facebook prijatelja… podijelila sam ih u kategorije sretnika koji izvještavaju svako malo o svojoj sreći:

1. Sretni face frendovi koji putuju po svijetu. Većinu jako volim jer me često svojim slikama i tekstovima odvedu tamo gdje ja trenutno ne mogu biti. A voljela bih. Sjajno, stvarno svaka čast. Ali, ono što mi se ne sviđa kod nekih tih ‘putnika’ je to što moraju naglašavati na ntu svoja postignuća i što ne mogu uživati samo u svojoj sreći nego nekako moraju valjda ohrabriti sve druge da budu sretni na njihov način. Druge koji, ne znam, imaju normalne poslove, obitelji, živote za sebe, zure u prazno, vole origami….Moraju im nekako natuknuti da to što oni rade nije blizu sreći. Jer, naime… sreća i sloboda izgleda na njihov način. Ja putujem, i nemam doma. I to me usrećuje… vidim puuuno svijeta a ti ne. Jedino to je ultimativna sreća.

Kao promatrač statusa mogu reć da nije. Jedna samohrana majka s troje djece, s puno obaveza može biti u svojoj glavi puno sretnija i slobodnija… Živa istina. Jer ako se sa svakim svojim statusom trudiš uvjeriti druge da si sretan – onda nešto ne štima. Kako bi bilo da umjesto toga jednostavno uživaš u svojoj sreći i svim tim prizorima koje vidiš? Uživaj za sve nas za koje misliš da nemamo tu sreću. Uživaj i za mene.

2. Sretne face frendice žene, majke, kraljice. Njihov svijet su djeca i muž… I to je sasvim u redu. Nema tu ništa loše, stvarno. Ali zapitam se za neke koliko su sretne ako svaki božji dan objavljuju slike obiteljske idile…i sebe sa heštegovima #božekakosamsretna #nisisretnaakonemašživotkoja #mojamisijajedabudemmajkainištadrugouživotu. Dakle, žene koje pretjerano glorificiraju pelene, rode, izdajalice, postporodiljne dijete, čovika svog koji ne daj bože da si nešto sam skuha.

Budi domaćica, budi majka… Budi štogod ako te to usrećuje, ali stvarno postaje sumnjivo kad baš svaki božji dan imaš potrebu 4 puta objaviti status kako si sretna. Bravo za tebe, daj si keksić.

3. Sretni frendovi materijalisti ili oni koji će puknut hešteg #sreća pored novog I-phonea, motora, auta, oblekice, štikle, vintiđ ormara, novog stola za kuhinju…. i tak to stalno. Jedino gdje možeš vidjeti sreću kod njih su stvari. Malo otužno, ali bože moj… otužno je i što ja stokam te ljude na faceu.

4.Sretni face frendovi karijeristi... nema se tu puno tog za reć. Osim, pogađate već, najveća sreća njihova života je posao i samo posao. Jedini način po njihovom je da budeš sretan ako imaš opaku karijeru. Možda kad si bolestan nemaš nekog da se brine za tebe ili prijatelje za zvat kad plačeš jer ti nema više sezona SOA-e… ali imaš svoje mailove. Možeš čitati mailove. Malo je reć da se oni ne podnose s ovim ženama, majkama kraljicama. Otpuhuju i hajdaju fotke njihove zamusane čeljadi koja se cere i slatka su.

5. Sretni frendovi teretanaši… nabijaju komplekse svojim odrazima u ogledalima koje rado slikaju. Ili mokrim majicama na utegnutim tijelima. Hešteg sreća kod njih možete vidjeti samo ispod slikice iz teretane.

Što je onda sreća? Vjerujem da je ne može hešteg opisat… Kad je osjećaš je osjećaš, može biti zbog bilo čega ili bilo koga. S obzirom da točna definicija sreće ne postoji, preostaje mi samo da izvučem meni najprihvatljiviji i možda najdojmljiviji citat o tom ljudskom stanju uma/duha/života. Kažem, meni. Najcitiraniji facebook umjetnik, Balašević:

“Sretni nikad ne razmišljaju o sreći. To je posao za nesretne.”

To bi možda bila poruka svima onima koji pokušavaju uvjeriti druge da je ispravna sreća samo ona sreća na njihov način. Možda je najbolje idući put kad osjetim/osjetiš sreću… jednostavno uživati u tome. Nema zapravo heštega ni poruke koja može išta više napraviti.

Krajnost možda svim ovim ‘sretnim’ kategorijama su oni nesretni koji zapravo ne znaju biti sretni. Tako je kod njih sve smak svijeta… ne valja ovo, ne valja ono… nikad ništa ne valja. Njima nikad ne svane. Njih mi je možda najviše žao, ovi gore bar pokušavaju uvjeriti napaćeni narod da su sretni, štoviše, i podučiti ga. Ovim pak nesretnima, njima nema spasa. Za njih mi ne preostaje ništa nego zaključit da ne znaju bit sretni. Nađoh citat i za njih. Mudri filozof R. Bach:

“Mnogi su ljudi nesretni jer su izabrali da budu nesretni.”

Što se tiče sreće i nesreće, meni je nekako sve sažeto u tome. Ok, završila sam s face stokanjem. Što sad? Moram nekako popunit dan. Jedno znam, nema sreće u traženju sreće na faceu.