Pogled kroz naočale bez stakala...one hipsterske.

Šalim se, nisam hipster. Prije par godina sam pisala blog, jer mi se činilo da imam dosta toga za reći. Nije to bilo ništa posebno - to je bilo životovanje jedne studentice. Ovih dana sam ponovno dobila tu potrebu. U nekoj drugoj sam fazi, ali i sad imam potrebu nešto za reći. Što? Ne znam točno. Blog će pokazati.

Možda bi najbolje bilo da se onda predstavim?  Gledam malo te kolumne poznate, ljude koji zbilja imaju što za reći i mogu vam reći da mi opako zvuče. Ono, svi redom imaju kul stvari. Jebene rečenice... misli... izreke. Čini mi se da ja nemam ništa tako posebno, ali tko na kraju krajeva ima? Volim si često ponavljati da je sve stvar prezentacije. Bucka si? Predstavi se kao cura s oblinama. Nemaš posao, piskaraš nešto? Predstavi se kao freelancer. Imaš spiku, ne zna nitko što konkretno radiš? Predstavi se kao PR stručnjak. Kako rekoh... sve je stvar prezentacije.

Zašto mi je onda tako teško prezentirati sebe? Da se gledam sa strane rekla bih o sebi da sam provincijalka u velikom gradu. Nije to veliki baš grad, al je najveći kojeg imamo u Lijepoj našoj. Moj dom je Zagreb, i to već nekih 10 godina. To je grad u kojemu sam ja provela najveći dio svog života, zato je jedini dom koji znam. Osim onog u Lici gdje obitava moja obitelj.

Jesam rekla da ne volim pitanja poput: odakle si? E, pa zbilja. To mi je najmrže pitanje kad upoznajem nekoga. Ne volim ih.  Možda zato jer ja nemam taj odgovor. Nikad nisam znala konkretno odgovoriti kad me netko pita odakle sam. Što me to pitaš? Da kažem da sam iz Like gdje sam se s 11 doselila i tamo provela 7 godina svog života? Da kažem da sam iz Bosne gdje sam rođena? Ali, iz kojeg točno bosanskog grada? Zavidoviće gdje sam rođena? Vinište, Žepče gdje smo se selili tijekom rata? Koji grad je moj dom? Svi su, a nije ni jedan. Kad me netko pita odakle sam, kažem Bosanka iz Like, sa adresom u Zagrebu. Više od toga mi se ne da objašnjavat. Na kraju krajeva... nitko nema toliko vremena.

Nije to sad neka nesretna priča, jednostavno je tako. I dobro da je, volim vjerovati da sam iz svega pokupila najbolje. Volim Zagreb, jer je trenutno moj dom. Volim zbrisat i u Liku... pa, jer je sve zeleno. A volim se vratiti i svojoj Bosni, jer drugi je to svijet.

Pa, o čemu će onda biti ovaj blog? Dnevnik neke provincijalke? Dnevnik gradske ženske? Dnevnik užasno cinične face? Dnevnik 'dozlaboga' pametne osobe koja će vam otkriti tajne svemira? Dnevnik osobe koja putuje i otkriva nešto što vam nikad nitko nije otkrio? Dnevnik stručnjaka/stručnjakinje za veze?  Neće ljudi. To sve postoji već.

Ovo će biti misli jedne žene koja je magnet za čudne situacije. Neće se svima svidjeti, i to je u redu. Misli obične cure s pomalo ironičnim komentarima. Misli cure u vezi. Misli koje svi dijelimo. Možete ostati, bilo bi mi drago. Ako vam se ne svidim, to je isto u redu. Imate ove gore navedene blogove :)

Otkud Frida? Frida je moj alter ego već nekih... 5 godina. Pravo ime je Ivana M. Rođena u kolovozu prije 27 godina. Nije da mi se nešto posebno ne sviđa moje ime, ali nekako s epidemijom društvenih mreža i mojom mnogobrojnom obitelji htjela sam jednostavno imati neki nick da me ne pronađu. Jesam rekla da imam veliku obitelj? Imam, ali o tome u nekom drugom postu.

Frida je ostala tu... tako su me počeli zvati i ljudi oko mene. Ivana ili Frida svejedno je, zvati me možete kako hoćete. Ionako te dvije dijele iste misli, koje će prenijeti i na ovaj blog. Ostanite, ili nemojte... kako želite :)