Subota, budim se u 10… Imam normalan
doručak, i veliku kavu. Vremena? Do kraja dana! Možda i do ponedjeljka.
Prvi takav vikend nakon 100 godina. Dok je dragi udario pravac teretane,
ja nemam namjeru napraviti ništa ambiciozno ovaj dan. Gledam kroz
prozor, kafenišem i palim cigaretu. Sve je nekako laganini… U pozadini
svira neki novi bendić koji sam otkrila ovih dana. Kako hipsterski od
mene, iako, vjerojatno već kaskam na veliko jer svi već znaju za njih
ako je suditi po pogledu spota na jubitu.
I razmišljam o tome kako sam danas
sretna. Ipak, neću nigdje napisati status o tome. Nekako me sramota, jer
mi se čini da svi pokušavaju uvjeriti sve da su sretni. Blagim scrolom
miša idem po raznim verzijama sreće… i svaki autor svoje verzije
ohrabruje svoje prijatelje na faceu da budu sretni i slobodni na
njegov/njen način. Ako bi promatrala ljude s facea i tražila najbolji
način za sreću… ne znam bi li našla išta za sebe. Kako onda izgleda
prava sreća? Opako sam počela razmišljati o sreći. Verzije mojih
facebook prijatelja… podijelila sam ih u kategorije sretnika koji
izvještavaju svako malo o svojoj sreći:
1. Sretni face frendovi koji putuju po svijetu.
Većinu jako volim jer me često svojim slikama i tekstovima odvedu tamo
gdje ja trenutno ne mogu biti. A voljela bih. Sjajno, stvarno svaka
čast. Ali, ono što mi se ne sviđa kod nekih tih ‘putnika’ je to što
moraju naglašavati na ntu svoja postignuća i što ne mogu uživati samo u
svojoj sreći nego nekako moraju valjda ohrabriti sve druge da budu
sretni na njihov način. Druge koji, ne znam, imaju normalne poslove,
obitelji, živote za sebe, zure u prazno, vole origami….Moraju im nekako
natuknuti da to što oni rade nije blizu sreći. Jer, naime… sreća i
sloboda izgleda na njihov način. Ja putujem, i nemam doma. I to me usrećuje… vidim puuuno svijeta a ti ne. Jedino to je ultimativna sreća.
Kao promatrač statusa mogu reć da nije.
Jedna samohrana majka s troje djece, s puno obaveza može biti u svojoj
glavi puno sretnija i slobodnija… Živa istina. Jer ako se sa svakim
svojim statusom trudiš uvjeriti druge da si sretan – onda nešto ne
štima. Kako bi bilo da umjesto toga jednostavno uživaš u svojoj sreći i
svim tim prizorima koje vidiš? Uživaj za sve nas za koje misliš da
nemamo tu sreću. Uživaj i za mene.
2. Sretne face frendice žene, majke, kraljice.
Njihov svijet su djeca i muž… I to je sasvim u redu. Nema tu ništa
loše, stvarno. Ali zapitam se za neke koliko su sretne ako svaki božji
dan objavljuju slike obiteljske idile…i sebe sa heštegovima
#božekakosamsretna #nisisretnaakonemašživotkoja
#mojamisijajedabudemmajkainištadrugouživotu. Dakle, žene koje pretjerano
glorificiraju pelene, rode, izdajalice, postporodiljne dijete, čovika
svog koji ne daj bože da si nešto sam skuha.
Budi domaćica, budi majka… Budi štogod
ako te to usrećuje, ali stvarno postaje sumnjivo kad baš svaki božji dan
imaš potrebu 4 puta objaviti status kako si sretna. Bravo za tebe, daj
si keksić.
3. Sretni frendovi materijalisti
ili oni koji će puknut hešteg #sreća pored novog I-phonea, motora,
auta, oblekice, štikle, vintiđ ormara, novog stola za kuhinju…. i tak to
stalno. Jedino gdje možeš vidjeti sreću kod njih su stvari. Malo
otužno, ali bože moj… otužno je i što ja stokam te ljude na faceu.
4.Sretni face frendovi karijeristi...
nema se tu puno tog za reć. Osim, pogađate već, najveća sreća njihova
života je posao i samo posao. Jedini način po njihovom je da budeš
sretan ako imaš opaku karijeru. Možda kad si bolestan nemaš nekog da se
brine za tebe ili prijatelje za zvat kad plačeš jer ti nema više sezona
SOA-e… ali imaš svoje mailove. Možeš čitati mailove. Malo je reć da se
oni ne podnose s ovim ženama, majkama kraljicama. Otpuhuju i hajdaju
fotke njihove zamusane čeljadi koja se cere i slatka su.
5. Sretni frendovi teretanaši…
nabijaju komplekse svojim odrazima u ogledalima koje rado slikaju. Ili
mokrim majicama na utegnutim tijelima. Hešteg sreća kod njih možete
vidjeti samo ispod slikice iz teretane.
Što je onda sreća? Vjerujem da je ne
može hešteg opisat… Kad je osjećaš je osjećaš, može biti zbog bilo čega
ili bilo koga. S obzirom da točna definicija sreće ne postoji, preostaje
mi samo da izvučem meni najprihvatljiviji i možda najdojmljiviji citat o
tom ljudskom stanju uma/duha/života. Kažem, meni. Najcitiraniji
facebook umjetnik, Balašević:
“Sretni nikad ne razmišljaju o sreći. To je posao za nesretne.”
To bi možda bila poruka svima onima koji
pokušavaju uvjeriti druge da je ispravna sreća samo ona sreća na njihov
način. Možda je najbolje idući put kad osjetim/osjetiš sreću…
jednostavno uživati u tome. Nema zapravo heštega ni poruke koja može
išta više napraviti.
Krajnost možda svim ovim ‘sretnim’
kategorijama su oni nesretni koji zapravo ne znaju biti sretni. Tako je
kod njih sve smak svijeta… ne valja ovo, ne valja ono… nikad ništa ne
valja. Njima nikad ne svane. Njih mi je možda najviše žao, ovi gore bar
pokušavaju uvjeriti napaćeni narod da su sretni, štoviše, i podučiti ga.
Ovim pak nesretnima, njima nema spasa. Za njih mi ne preostaje ništa
nego zaključit da ne znaju bit sretni. Nađoh citat i za njih. Mudri
filozof R. Bach:
“Mnogi su ljudi nesretni jer su izabrali da budu nesretni.”
Što se tiče sreće i
nesreće, meni je nekako sve sažeto u tome. Ok, završila sam s face
stokanjem. Što sad? Moram nekako popunit dan. Jedno znam, nema sreće u
traženju sreće na faceu.
