Ljudi koji čine trećinu našeg života

Neki dan sam razmišljala o svom poslu. Kraj godišnjih i tako... Imam tu sreću da radim ono što volim. Osobno ne vjerujem da postoji ijedno radno mjesto bez onog nečeg što te ponekad smeta. Postoji. Ali naučiš, preživiš i ideš dalje. I nastaviš voljeti svoj posao. Ako ga voliš. Ako ga ne voliš... nađeš drugi posao.

Ono što svakako treba prestati raditi je shvaćati sve osobno. U tom pogledu svaki dan sve više napredujem. Nije uvijek lako. Negdje sam pročitala da gotovo nikad nikome nije problem sam posao kao posao, većini ljudi u firmama smetaju međuljudski odnosi. Pa kako i ne bi? Pa to su ljudi s kojima provodiš 8 sati dnevno, bar 40 tjedno... više ih viđaš od svoje obitelji. Kako te onda ne bi pogađala loša atmosfera na poslu? Ponekad se to toliko otme kontroli da se naziva i mobbingom.  I treba, psihička maltretiranja na poslu nisu prihvatljiva. Nitko nikad ne bi smio liječiti svoj ego ili nesposobnost na ljudima s kojima radi.

Mnogi smatraju da je mobbing neki izmišljeni trend... da šta je to? Pa toga nikad prije nije bilo. Možda i nije, ali nikad prije nije ni bilo toliko uredskih poslova kao danas. Informacijsko doba stvorilo je tisuće radnih mjesta za koje moja baba sigurno nikad nije čula. Kao ni za mobbing. U bivšoj firmi jedna od direktorica je dobila otkaz nakon što je cijeli odjel potpisao peticiju da više ne mogu trpjeti psihičko maltretiranje. Osim tog slučaja... malo za koji znam...hrpa ljudi ni ne zna da je mobingizirana, a druga polovica je jednostavno boji prijaviti to jer trebaju posao i trpe i šute.

Ako izuzmemo mobbing kao krajnost, postoje tu i blaže varijacije. O tome pričaš s frendovima na kavi. Ono što sam ja primijetila u razgovoru s prijateljima, slušateljima, i ljudima općenito o tome što ih frustrira na poslu, su specifične vrste ljudi... rijetko posao kao takav. Kad tad ćete naletjeti na njih... kakav god posao radili. I nekako se uvijek ponavljaju... Pa krenimo s tim tipovima koje možemo sresti na poslu, ne znam hoćete se složiti... prikupila sam ih što iz iskustva, što iz razgovora s raznim ljudima...ali komično-iritirajući su:

1. Emotivni vampiri - ili jednostavno iscrpljivači. Ljudi koji jednostavno toliko zrače negativnom energijom da ti ubiju volju za životom. Bye bye kreativnosti u takvom okruženju. Nemaš volje ikad se više nasmijati. Ako ste čitali Harryja Pottera, najbolji opis takvih je - dementori.

2. Žrtve - Ljudi koji zapravo rade vrlo malo, ali idu valjda od osobe do osobe i žale se kako strašno puno rade. Da nitko drugi osim njih ne radi tako kao oni... žrtve jadne. Svi su lijenčine osim njih. Firma bi stala da njih nema. Takvim ljudima uvijek imam potrebu reći, daj se preboli... svijet ne bi stao da nema tebe, mene...Billa Gatesa ili bilo koga drugog. Svi smo zamjenjivi. Tužno ali istinito. Doduše, ako razglasiš da puno radiš - ljudi i povjeruju u to. Većina njih.

3. Uvaljivači i lijenčine. Njima sam se uvijek divila. Nekako uvijek opstaju u firmama, a ne rade puno. Štoviše... skužila sam da su to često i ljudi s višim nekim radnim mjestima. Kod njih mi je fascinantno to što nekako uspiju uvijek posao koji treba napraviti uvaliti nekom drugom. Nikad za ništa nisu krivi... jer nikad ništa zapravo ne rade oni... Kako? Magija.

4. Tračare. Njima je najveće uzbuđenje doći na posao i pobrati svježe tračeve. Duuugo piju svoje kavice. Znaju apsolutno sve o svima, a sami su bezgrešni.  Babe tračare mogu biti i opasne. Naime, potkrade se i pokoja laž. Oni prezentiraju stvari kako ih oni doživljavaju... a znaju najbolje. Jer tako to jest. Znaju apsolutne istine. A to što ponekad usput i izmisle.... to je vjerojatno tako bilo. Obično nemaju neke privatne živote, ni puno prijatelja... zato im je najbolje na poslu naći isto takvog tračerskog parazita... i scenariji se mogu početi redati... i teorije zavjere. Moja prijateljica iz djetinjstva dala je otkaz na prošlom poslu upravo zbog ovoga... zaključila je da nema tih para zbog kojih bi mogla trpjeti takvu atmosferu.
E... je si vidjela ovu? Šta planira ova? Bože... takva doć na posao? S kim je on...? Priča se da vara ženu... Svakom su loncu poklopac. Negdje pred kraj dana možda se i uhvate posla pa pošalju kakav mail. I to mail o tome što su čule o Višnji iz knjigovodstva.

5. Uredski seksualni manijaci - u bivšoj firmi postojao je ljigavac kojeg nisam voljela sresti na hodniku. Obavezno bi se uvaljivao s najjeftinijim mogućim frazama (tipa, podsjećaš me na botičelijevu veneru???) ... i sve to na najogavniji način. Nisam bila jedina, njemu je bilo bitno da je žensko.  U serijama je to uvijek smiješno i simpatično. Ovdje nije bilo... Bilo je jezivo i neugodno. Čovjek zbog kojeg nisi volio ostajati dokasno na poslu... nikad ne znaš otkud će ispasti, a ko za vraga - vozio je kombi.

6. Gospodin ili gospođa Sveznalica. E ti ti brate sve znaju, od kvantne fizike pa do tajlandske pedikure. Vole dat savjet o svemu što radiš... jer, sve su oni doživjeli. Sve bolesti imali. Sva vremenska razdoblja proživjeli. Mudrost im pršti iz očiju... i nedo bog da ih išta pitaš... pripremi se na sagu od jedno 3-4 sata. Takve čak i babe tračare izbjegavaju. 

7. Oni kojima sve ide na živce. Bojim se ponekad da sam ja u ovoj skupini... ali ostat ću živjeti u nadi da nisam. Ova ekipa se sarkazmom brani od svijeta...Nekad i sa svojom ogorčenošću pretjeraju.

8. Ulizica - moram li išta pisati o ovoj kategoriji? Možda ih ne primijetite na prvu jer od njih samo vidite noge koje vire šefu iz guzice. Ono što je meni poražavajuće u cijeloj priči je to da njihov sistem zapravo pali. Očito je da svima paše pažnja, pa čak i ona lažna. Prijateljica mi se baš požalila da je u njenoj firmi to jedini put ka uspjehu. Pa ko ima želudac...

9. Mame izvlakuše - One su ispunile svoj razlog postojanja na ovoj kugli zemaljskoj. Rodile su... i odmah, naravski, vrijede više od nerotkinja koje su život podredile zabavi, seksu, izlascima i drozi. Mame izvlakuše se razlikuju od normalnih majki po tome jer ne prestaju pričati o djeci i smatraju da zato što imaju djecu im se automatski mora olakšati na poslu. Nikad ih ne prestaju koristiti kao ispriku zašto baš ne mogu raditi neke smjene, baš ni jedan blagdan, vikend... i sl.  Nemojte me krivo shvatiti, naravno da radnim majkama nije lako. Imaju puno više obaveza od mene... I divim im se!

Kao majke kojima se divim morala bih izdvojiti 2 kolegice... jedna je s bivšeg posla, samohrana majka koja nikad nije dana bolovanja uzela zbog male u 4 godine! Apsolutno je nikad nisam čula da kaže da ne može raditi neki dan zbog klinke... ili moja sadašnja kolegica koja se svako jutro diže prije zore, nikad ne kuka i doslovno sam je morala moliti da mi pokaže sliku svoje curice. Takvim ženama spomenik!

10. Avonke ili prodavačice - moram priznat da sam i sama bila u takvoj kategoriji. Prošle godine sam na poslu prodavala svekrovo vino od kupine. Navala je bila samo takva... nisam inzistirala. Samo sam ljude obavijestila što nudim. :) A sad za ozbiljno... ubijaju me ljudi koji na poslu ne samo da nude, nego te i napadaju da kupiš recimo... vunene kape koje plete njihova baka a cijena im je nevjerojatnih 300kn, proizvode iz avona... i sl. Nekad ti dođe da kupiš samo da se maknu. Hm, pitam se je li prodaja kupinovog vina išla tako dobro zbog toga?

Istina bog, kad skupite sve te likove i atmosfera se zahukta... stvarno, radni dan vam može biti nalik onome iz serije The Office. Srećom, teško baš da se svih deset tipova skupi na jednom mjestu jer vjerujem da bi takva tvrtka propala. Ipak, svaka firma ima i svoje varijacije... nove likove za koje možda ni nemam razrađen scenarij.

Na kraju dana, znam da se svatko od nas može naći u bilo kojoj kategoriji ponekad.

Firma u kojoj ja radim je mala. Ima li u njoj netko od 10 gore navedenih? Ovisi koga pitaš. Ima nekih 25 ljudi...osim što smo kolege i družimo se. I pričamo. I smijemo se puno svaki dan. I svađamo se ponekad. I plešemo. I vičemo.  I zna se zapjevati... oko podne je ručak kod nas. Uvijek imaš nekoga s kim možeš naručiti jelo. I svako malo netko donese hranu za sve nas, bilo da je nečiji rođendan ili uvedeni Dan kolača. I znaš da će ti sv. Nikola donijeti nešto u čizmicu. I znaš da će te neko jebeno prestrašiti na Noć vještica. I volim vjerovati da tamo imam i prijatelje. Neki su mi dragi, neki malo manje. I to je u redu... gledam na nas kao jednu veliku disfunkcionalnu obitelj. A na obitelj se ne možeš dugo ljutiti... Ok, možda će račun kod psihijatra biti malo veći. Ali tako je to s obiteljima...

U sljedećem postu donosim listu kolega iz snova.Naravno da postoje, u većini su i hvala bogu na njima! :)